Za vjernike kršenje se smatra jednim od najbitnijih trenutaka u životu. Taj čin ima veliku simboliku, kroz vodu se simbolnično umire za grešni svijet i rađa za novi žiot u Hristu.
Krštenje nije tek običaj, ni samo trenutak tradicije koji se prenosi s generacije na generaciju. To je duboko duhovni čin, svetinja koja označava ulazak u zajednicu vjere, duhovno rađanje i očišćenje od grijeha. Za roditelje koji žele da njihovo dijete primi ovu tajnu, priprema ne smije biti samo formalna – ona mora biti i unutrašnja, iskrena i svjesna.
Priprema počinje razgovorom sa sveštenikom. Taj prvi susret je od ključne važnosti jer se tu ne govori samo o datumu i detaljima, već o značenju samog obreda, duhovnoj odgovornosti i ulozi svih prisutnih. Sveštenik objašnjava dubinu i smisao krštenja, a roditelji i kumovi tada imaju priliku da se pripreme i srčano, a ne samo organizaciono.
- Preporučuje se da se krštenje obavi četrdeset dana nakon rođenja.
- Taj period ima posebno značenje u crkvenoj tradiciji jer tada majka prvi put dolazi u hram nakon porođaja i dobija blagoslov za ponovno prisustvo u liturgijskom životu.
Odabir datuma takođe nije slučajan. Najprikladniji su nedjelje i crkveni praznici, jer tada cijela zajednica slavi, a duh svetkovine dodatno pojačava značaj krštenja. Međutim, tokom velikih postova, naročito Vaskršnjeg posta, krštenja se uglavnom ne obavljaju, jer ti periodi pozivaju na skrušenost, a ne na svečanost.
Od presudne važnosti je i izbor kuma ili kume. Ta uloga nije simbolična, već duboko duhovna i dugotrajna. Kum nije samo svjedok obreda – on postaje duhovni vodič i oslonac djetetu kroz cijeli život.
- Kum mora biti kršten i pripadnik iste hrišćanske vjere.
- Ne mogu to biti roditelji djeteta, niti monaška lica.
- Isključeni su i oni koji su maloljetni, vode neuredan život, ili imaju ozbiljne probleme sa zakonom ili mentalnim zdravljem.
Kum treba da bude uzor i podrška, neko ko neće nestati nakon slavlja, već će dijete učiti vjeri, biti prisutan u njegovom rastu i sazrijevanju.
Što se tiče pripreme za obred, neizostavan dio su simbolični predmeti i adekvatna odjeća.
- Dječija odjeća treba da bude bijela krsna košuljica, znak duhovne čistote i novog početka.
- Košulja se čuva cijeli život, ne pere se i ima svet karakter.
- Roditelji i kumovi treba da budu obučeni skromno i sa poštovanjem prema svetom prostoru.
- Od ritualnih predmeta, najčešće se pripremaju:
- krštena svijeća – simbol Hristove svjetlosti,
- krst – znak zaštite,
- osvećena voda – za pročišćenje i blagoslov,
- peškir – u koji se nakon obreda umotava dijete,
- ponekad i ikona – kao duhovni dar.
Najbolje je unaprijed se konsultovati sa sveštenikom o tačnoj listi potrebnih stvari, kako bi na dan obreda sve proteklo dostojanstveno i bez stresa.
Sam čin krštenja ima duboku simboliku:
- Sveštenik čita molitve i blagosilja vodu.
- Djetetu se voda preliva preko glave ili se potapa tri puta u vodu – oba čina predstavljaju smrt starog i rođenje novog čovjeka u Hristu.
- Obred se, zavisno od tradicije hrama, može razlikovati u formi, ali suština ostaje ista.
Važno je razumjeti da krštenjem duhovni put djeteta tek počinje. Obaveza roditelja i kumova ne završava se izlaskom iz crkve. Potrebno je:
- učiti dijete molitvama,
- uvoditi ga u liturgijski život,
- voditi na pričest i kasnije ispovijest.
Odrastanje u vjeri podrazumijeva stalnu brigu, prisutnost i primjer, a sve to počinje upravo krštenjem.
Na kraju, kada sve svijeće izgore, a gosti odu kući, ostaje ono najvažnije – svjesna odluka da dijete raste u ljubavi i duhovnoj svjetlosti. Krštenje nije čin zbog fotografija, dekoracija ili proslave. To je ulazak u sveti savez sa Bogom, čin koji se pamti ne po ambijentu, već po vjeri kojom je učinjen.
Jer krštenje nije kraj – to je početak puta ka duhovnoj zrelosti.
