Tema današnjeg članka će biti pomalo mračna a radi se o smrti i šta se događa kada čovjek premine. Smrt je nešto čega se svi plašimo, ali sa čim ćemo se svi susresti.
Savremena nauka sve više osporava tradicionalnu predstavu o smrti kao trenutnom i konačnom događaju. Zahvaljujući najnovijim istraživanjima, otvaraju se vrata razumijevanju svijesti u trenucima kada srce prestane da kuca, a tijelo bude zvanično proglašeno mrtvim. U okviru jedne od najvećih studija do sada o iskustvima bliskim smrti, prikupljeni su brojni izvještaji osoba koje tvrde da su bile svjesne svoje okoline, čak i nakon što su bile klinički mrtve.
Neki od tih ljudi prisjećaju se razgovora ljekara, osjećaja prisustva u prostoriji, pa čak i riječi koje su izgovorene u trenutku kada je konstatovan trenutak njihove smrti. Ovakva svjedočenja dovode u pitanje naše razumijevanje kraja života, sugerišući da smrt nije trenutna, već da predstavlja proces, mnogo složeniji nego što se ranije mislilo.
Jedna od najraširenijih i najutješnijih predodžbi o smrti jeste ona o svjetlu na kraju tunela – simbolična slika prelaska iz jednog oblika postojanja u drugi. No, prema savremenim saznanjima, sam čin umiranja može biti daleko kompleksniji, pa čak i zbunjujući. Umjesto tišine i tame, neki ljudi svjedoče o intenzivnoj svjesnosti, o emocijama, slikama i percepcijama koje nadilaze svakodnevno iskustvo.
- Ključno pitanje koje se sada postavlja jeste: koliko dugo nakon kliničke smrti mozak ostaje aktivan? Kada srce prestane da pumpa krv, dotok kiseonika do mozga se prekida, ali to ne znači da se mozak odmah isključuje. Neka istraživanja pokazuju da određeni dijelovi mozga mogu ostati aktivni još nekoliko minuta, a ponekad čak duže. Upravo to bi moglo objasniti kako je moguće da ljudi imaju svjesna iskustva i sjećanja iz trenutaka kada ih je medicina već smatrala mrtvima.
Jedan od vodećih istraživača u ovoj oblasti je dr Sam Parnija, stručnjak za reanimaciju i intenzivnu njegu sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Njujork Langon. On već godinama proučava iskustva pacijenata koji su preživjeli srčani zastoj, a samim tim i kliničku smrt. Zajedno sa svojim timom, analizirao je desetine slučajeva u kojima su pacijenti, nakon što su vraćeni u život, opisivali tačne detalje iz prostorije, razgovore, zvukove i osećanja tokom trenutaka kada su tehnički bili mrtvi.
Prema riječima dr Parnije, medicinski trenutak smrti nastupa kada srce stane, a krv više ne dolazi do mozga. Tada prestaju svi osnovni refleksi tijela – uključujući refleks zjenica i refleks povraćanja. Međutim, ono što je posebno intrigantno jeste otkriće da se upravo u tim trenucima u mozgu može javiti neočekivan talas električne aktivnosti.
Ovaj fenomen je prvi put zabilježen 2013. godine na Univerzitetu u Mičigenu, gdje su naučnici pratili mozgove pacova kojima je izazvan srčani zastoj. Suprotno očekivanjima, umjesto da mozak odmah “ugasne”, uočen je nagli porast moždane aktivnosti – stanje koje se naziva hiperuzbuđenost. Aktivnost u mozgu bila je čak viša nego dok su životinje bile budne. Ovo otkriće otvara mogućnost da se sličan proces dešava i kod ljudi, čime se dodatno komplikuje razumijevanje smrti i njene povezanosti sa sviješću.
Kako ističe dr Parnija, jedno od ključnih pitanja koje nauka sada pokušava da odgovori jeste: da li postoji univerzalno iskustvo prelaska iz života u smrt? Baš kao što naučnici nastoje razumjeti složenost emocija poput ljubavi, tako pokušavaju da dekodiraju i ono što se dešava u posljednjim trenucima života.
- Osim što otvaraju nove puteve za medicinsko unapređenje reanimacije, ova saznanja imaju snažne filozofske i duhovne implikacije. U pitanju je mnogo više od biologije – to su istraživanja koja nas suočavaju sa temeljnim pitanjima o svijesti, identitetu i mogućem postojanju poslije smrti.
Umjesto da smrt doživljavamo kao kraj, naučni dokazi sve više upućuju na to da je ona proces koji se odvija u fazama – fiziološkim, emocionalnim i, možda, svjesnim. Za neke, to donosi novu nadu, za druge nova pitanja, ali svakako mijenja način na koji razmišljamo o životu, umiranju i onome što možda slijedi nakon toga.
