Psihijatarski posao u današnje vrijeme je jako zanimljiv a isto tako i jako plaćen. Na našim prostorima je manja posjećenost psihijatrima, ali u svijetu i nije tako.
Svi smo se u nekom trenutku života zapitali: “Zašto sam nesretan?” Ili još preciznije – “Je li ova osoba uzrok moje patnje ili sam možda ja sam odgovoran za vlastite emocije?” To pitanje nije samo filozofsko već duboko psihološko, a odgovor na njega pokušao je dati jedan od najutjecajnijih psihologa 20. stoljeća – Albert Ellis.
Njegov život i rad donijeli su revolucionarne uvide u način na koji razmišljamo, osjećamo i reagiramo. Kao tvorac racionalno-emotivno-bihevioralne terapije (REBT), Ellis je donio pristup koji se temelji na jednoj suštinskoj ideji: naše misli, a ne vanjski događaji, oblikuju naše emocije. Njegova poruka je bila jasna – nije stvarnost ta koja nas uništava, već način na koji je interpretiramo.
Tokom svoje duge i plodne karijere, Ellis je identificirao skup destruktivnih misaonih obrazaca koje je nazvao “otrovi zadovoljstva”. To su unutarnje zablude koje nam, pod krinkom samopomoći, oduzimaju slobodu i sreću. Jedan od najučestalijih i najštetnijih takvih obrazaca je uvjerenje da naša vrijednost ovisi o ljubavi i prihvaćanju drugih.
Ova ideja se najčešće ukorjenjuje još u djetinjstvu, kada je odobravanje roditelja, učitelja i autoriteta doslovno ključno za osjećaj sigurnosti. No, ako ovakav obrazac potraje u odraslom dobu, on postaje emocionalna zamka.
Posljedice uključuju:
- Potiskivanje vlastitih potreba
- Traženje validacije kroz odnose
- Kroničan osjećaj praznine i unutarnjeg konflikta
Ellis se odlučno suprotstavio ovakvom načinu razmišljanja. On je smatrao da je iracionalno očekivati od drugih da nas stalno vole i odobravaju, jer i oni imaju svoje borbe, slabosti i ograničenja.
Umjesto da živimo u stalnoj potrebi za tuđom potvrdom, Ellis nas poziva da usvojimo zdraviji misaoni okvir:
“Iako je lijepo biti voljen, moja vrijednost ne ovisi o tome.”
Ova jednostavna, ali duboka promjena u razmišljanju donosi niz pozitivnih transformacija:
- Samopouzdanje više ne oscilira zbog mišljenja drugih
- Razvija se emocionalna otpornost
- Pojedinac postaje autentičan i slobodan
Na taj način odnosi više nisu temeljeni na potrebi i strahu, već na uzajamnom poštovanju i iskrenosti.
Osim interpersonalnih zamki, Ellis je kritizirao i društvene mitove o uspjehu, prema kojima je pojedinac vrijedan samo ako:
- Ima visoku poziciju na poslu
- Zarađuje mnogo novca
- Izgleda atraktivno
- Ima status u društvu
Problem nastaje kada ljudi ispune sve te ciljeve i opet se osjećaju prazno. Zašto? Jer su tražili priznanje izvana, a ne iznutra.
Ellisova alternativa:
“Moja vrijednost ne ovisi o mom posjedu ili uspjehu mjerljivom očima drugih.”
Umjesto da slijedimo tuđe definicije uspjeha, trebamo se usmjeriti prema vlastitim vrijednostima i ciljevima.
Jedan od najštetnijih misaonih obrazaca koje je Ellis razotkrio jest vjerovanje da život mora ići točno onako kako smo zamislili. Takav način razmišljanja vodi do:
- Razočaranja
- Frustracije
- Osjećaja bespomoćnosti
Život je nepredvidiv, i to nije greška – to je njegova priroda. Ellis nas poziva da prihvatimo:
“Život ne mora biti savršen da bi bio vrijedan truda.”
Upravo u nesavršenostima, izazovima i padovima nalazimo priliku za rast i jačanje karaktera.
Još jedan važan aspekt koji Ellis ističe je razlikovanje između onoga što možemo i ne možemo kontrolirati. Ljudi često upadaju u dvije krajnosti:
- Vjeruju da nemaju nikakvu kontrolu
- Ili da moraju sve kontrolirati
Obje pozicije su psihološki iscrpljujuće. Ellis uči da, iako ne možemo kontrolirati sve događaje, uvijek možemo kontrolirati svoj odgovor na njih.
Ta sposobnost donosi:
- Veći osjećaj slobode
- Smanjenje tjeskobe
- Povećanje emocionalne snage
Zabluda da ne možemo funkcionirati bez podrške drugih često vodi u suovisnost. Ljudi koji se oslanjaju isključivo na vanjske izvore podrške postaju ranjivi kad ti odnosi puknu.
Ellis zagovara izgradnju unutarnjeg oslonca – samopouzdanja koje ne znači izolaciju, već sposobnost da budemo vlastiti temelj, čak i dok gradimo odnose s drugima.
Jedan od čestih uzroka nesigurnosti je i uvjerenje da moramo donijeti savršenu odluku. Ellis razbija taj mit i podsjeća:
“Savršene odluke ne postoje. Postoje samo one koje su najrazumnije u danom trenutku.”
Prihvaćanjem toga, oslobađamo se:
- Krivnje
- Paralize analizom
- Straha od pogrešaka
Odluke postaju proces učenja, a ne prijetnja našem identitetu.
Jedan od ključnih uvida REBT-a je da emocije ne nastaju spontano, već su rezultat naših uvjerenja. Ellis je tvrdio da promjenom načina razmišljanja možemo preoblikovati i vlastite emocije.
Kroz proces samopromišljanja, čovjek uči:
- Identificirati iracionalna uvjerenja
- Zamijeniti ih racionalnijim i korisnijim mislima
- Kultivirati emocionalnu slobodu kroz svijest i izbor
Rad Alberta Ellisa donosi snažnu poruku: sreća nije poklon koji se čeka, već vještina koja se gradi. Njegova filozofija oslobađa nas od tereta tuđih očekivanja, savršenstva i kontrole. Umjesto da budemo zarobljenici svojih emocija, Ellis nas uči kako da postanemo aktivni kreatori vlastitog iskustva.
U životu punom neizvjesnosti, REBT nas ne uči da sve bude savršeno – već da mi budemo stabilni u nesavršenosti. Kroz prepoznavanje iracionalnih uvjerenja, njegovanje unutarnje snage i prihvaćanje realnosti, Ellis otvara vrata unutarnjoj slobodi koja ne ovisi o nikome osim o nama samima.
“Najveći dar koji si možemo dati nije sigurnost – već sposobnost da se suočimo s nesigurnošću bez gubitka sebe.” – duhovna je poruka njegove ostavštine.
