Često se u društvu može čuti tvrdnja da su mladi neodgovorni, da im nedostaje empatije i da su okrenuti samo sebi. Takva generalizacija ipak nije pravedna, jer svakodnevni život pokazuje suprotno. Mnogi mladi ljudi su nosioci pravih vrijednosti, iskrene ljudskosti i brige za druge. Jedan događaj u Smederevu nedavno je postao simbol toga – dokaz da poštenje, moral i solidarnost i dalje postoje, te da mladost može značiti odgovornost i dobrotu.
Sve je započelo naizgled običnim danom. Marija Marić, stanovnica Smedereva, krenula je u grad noseći u džepu novčanik u kojem su se nalazili novac, lična karta, dokumenti i nekoliko sitnica od velikog značaja. U isto vrijeme šetala je i psa, pa nije primijetila kada joj je novčanik ispao. Trenutak kada shvatimo da smo izgubili nešto važno uvijek donosi nelagodu – zbunjenost, strah i ljutnju na sebe. Marija je već zamišljala najgore scenarije: da će neko zadržati novac, da će dokumenti biti zloupotrijebljeni i da će se morati boriti s birokratijom kako bi ih ponovo izvadila.
No, umjesto da se desi ono čega se pribojavala, dogodilo se nešto što vraća vjeru u ljude. Nekolicina mladih prolaznika primijetila je novčanik. Mogli su ga zadržati ili ignorisati, ali su izabrali da učine ono što je ispravno. Vratili su ga tako što su ga ostavili iza kapije njene kuće, na mjestu gdje će ga sigurno pronaći. Kada ga je Marija otvorila i shvatila da je sve ostalo netaknuto – i novac i dokumenti – osjećaj olakšanja i zahvalnosti preplavio ju je. U svijetu prepunom vijesti o prevarama i kriminalu, ovaj jednostavan čin poštenja pokazao je da postoje ljudi koji se vode ispravnim vrijednostima.
- Mladi su postupili bez traženja nagrade.
- Nisu očekivali zahvalnost niti publicitet.
- Željeli su samo da učine ono što je moralno.
Marija nikada nije uspjela saznati tko su bili ti nepoznati pomagači. Ipak, izrazila je javno zahvalnost i poručila njihovim roditeljima da mogu biti ponosni na djecu koju su odgojili. Ovaj mali, ali značajan čin pokazao je kako mladi ljudi mogu biti nositelji povjerenja i solidarnosti u društvu.
Ovakvi primjeri nisu rijetkost. Sve češće se u domaćim medijima pojavljuju priče o mladićima i djevojkama koji vraćaju izgubljene predmete, pomažu starijima, volontiraju i sudjeluju u humanitarnim akcijama. Portali poput Blica ili Kurira redovno donose vijesti o srednjoškolcima koji su nesebično pomogli sugrađanima, dok i ozbiljniji mediji, poput Politike, ističu inicijative mladih koji se uključuju u društveno korisne projekte.
Psiholozi objašnjavaju da gubitak novčanika ili dokumenata izaziva snažan stres. Osoba se osjeća ranjivo i nezaštićeno, a strah od zloupotrebe podataka dodatno povećava anksioznost. Međutim, kada se pronađeno vrati vlasniku, javlja se osjećaj sigurnosti, povjerenja i nade da zajednica ipak počiva na zdravim osnovama. Institut za psihologiju u Beogradu ističe da takvi postupci imaju dalekosežan učinak jer učvršćuju vjeru u ljude i podstiču lanac dobrih djela. Upravo to se dogodilo Mariji – njen strah je nestao, a ostala je zahvalnost i želja da ovakav primjer bude poznat drugima.
- Ovakve priče razbijaju negativne stereotipe o mladima.
- Pokazuju da je empatija i dalje prisutna među novim generacijama.
- Ističu da su solidarnost i poštenje univerzalne vrijednosti koje nadživljavaju predrasude.
U društvu koje često naglašava loše vijesti i problematična ponašanja mladih, ovakvi događaji dobijaju poseban značaj. Oni potvrđuju da mladi nisu samo pasivni posmatrači, nego aktivni učesnici u izgradnji moralnih temelja zajednice. Iako se čin vraćanja jednog novčanika može činiti malim, njegov simbolički značaj je ogroman.
Na kraju, iskustvo Marije Marić nije samo lokalna anegdota, nego univerzalna poruka. Podsjeća nas da najveći primjeri ljudskosti često nastaju tiho, bez želje za pohvalom ili medijskom pažnjom, ali s ogromnim utjecajem na zajednicu. Mladi koji su vratili novčanik pokazali su da postoje generacije spremne mijenjati svijet nabolje – malim, ali iskrenim djelima.
Poruka ove priče je jasna: svaki čin dobra, bez obzira na njegovu veličinu, vrijedi prepoznati, pohvaliti i širiti dalje. Samo tako povjerenje, humanost i solidarnost mogu ostati temeljne vrijednosti našeg društva i osigurati da zajednica napreduje na zdravim osnovama.
