Smrt je tema koja se često izbegava u svakodnevnim razgovorima, ali je neizbežan deo ljudskog iskustva. Mnogi nisu upoznati sa fiziološkim promenama koje prate umiranje, što može izazvati dodatnu uznemirenost i nesigurnost kod porodice i najbližih.
Palijativna medicinska sestra Džuli Mekfaden, sa više od 15 godina iskustva u intenzivnoj nezi i hospiciju, odlučila je da pomogne ljudima da bolje razumeju ove procese i da razbije tabu o smrti. Kroz svoje iskustvo, ona je identifikovala dve uobičajene promene koje se javljaju kod umirućih pacijenata i koje mogu delovati zabrinjavajuće za porodicu, iako su potpuno prirodne.
1. Čejn-Stouksovo disanje
Ova vrsta disanja karakteriše se:
- Nizom brzih udisaja,
- Dugim pauzama između disajnih ciklusa.
Iako može izgledati alarmantno, umiruća osoba nije svesna ovih promena i ne oseća bol. Do ove pojave dolazi zato što mozak gubi sposobnost da precizno reguliše nivo kiseonika i ugljen-dioksida u krvi. Iako se može činiti da pacijent ima problema sa disanjem, on zapravo nije u patnji. Ukoliko se javi nelagodnost, medicinsko osoblje može primeniti odgovarajuće mere kako bi ublažilo simptome.
2. Smrtni hropac
Još jedna česta pojava u poslednjim fazama života je tzv. smrtni hropac, koji se prepoznaje po:
- Grgljajućem, “mokrom” zvuku koji nastaje dok pacijent diše,
- Nakupljanju pljuvačke u ustima, jer pacijent više nije sposoban da je proguta.
Ova pojava može biti uznemirujuća za porodicu, ali je važno znati da pacijent ne oseća nikakvu nelagodnost. Kako mozak prestaje da šalje signale telu da guta, pljuvačka ostaje u ustima, a prolazak vazduha kroz disajne puteve stvara karakterističan zvuk.
Važnost edukacije o procesu umiranja
Mekfadenova naglašava da je razumevanje ovih fizioloških promena ključno kako bi porodica mogla da pruži umirućem članu mir i dostojanstvenu smrt. Iako ove promene mogu izgledati zastrašujuće, one su prirodan deo umiranja i ne znače da pacijent pati.
Mnogi koji su se susreli sa ovim iskustvom izrazili su zahvalnost što su bolje razumeli šta se događa tokom poslednjih trenutaka života njihovih voljenih. Ova saznanja omogućila su im da se lakše nose sa gubitkom i pruže voljenima utehu i podršku u najvažnijim trenucima.
Edukacija o umiranju pomaže ne samo u emocionalnom smislu već i u smanjenju straha i nesigurnosti kod onih koji se suočavaju sa smrću voljene osobe. Otvoren razgovor o ovim temama može doprineti boljem prihvatanju neminovnosti života i pružiti porodicama mir u teškim trenucima.
BONUS TEKST
Osjećate li umor, letargiju i nedostatak energije nakon buđenja? Možda ove simptome pripisujete pojavi proljetnog umora. Međutim, važno je biti oprezan jer ovi pokazatelji mogu biti znakovi upozorenja na značajniji temeljni problem.
Usred raširene rasprave o proljetnom umoru, ključno je biti oprezan i prepoznati da umor može ukazivati na temeljne zdravstvene probleme značajnije prirode. Nedovoljna prehrana, sjedilački način života, komplikacije sa štitnjačom, anemija i kronične bolesti među potencijalnim su čimbenicima koji pridonose vašoj nemilosrdnoj iscrpljenosti.
U slučaju da imate osjećaj umora i osigurate dovoljnu količinu sna, ključno je uzeti u obzir dijabetes kao potencijalni faktor. To je posebno važno za osobe starije od 45 godina, one s prekomjernom težinom ili one s obiteljskom predispozicijom za dijabetes.
Simptomi depresije obuhvaćaju više od samog emocionalnog stresa; mogu se očitovati kao umor i stalni osjećaj umora. Ovo stanje mentalnog zdravlja nadilazi osjećaje tuge i može predstavljati fizičke znakove, uključujući stalnu iscrpljenost, poremećaje u obrascima spavanja i smanjeni apetit.
- Kako biste poboljšali svoje opće blagostanje i održali optimalnu razinu energije, preporučljivo je uključiti veću količinu svježih namirnica u svoju prehranu, osobito onih koje obiluju vitaminom C. Osim toga, bitno je dati prednost konzumaciji vitamina B kompleksa i vitamina D, jer igraju vitalnu ulogu u jačanju živčanog sustava i održavanju zdrave energetske ravnoteže. Preporuča se ograničiti unos šećera i prerađene hrane kako biste spriječili nagli val energije praćen brzim padom i osjećajem iscrpljenosti.
Bavljenje tjelovježbom još je jedna opcija koju treba razmotriti. Iako možda nije najprivlačniji izbor, održavanje dosljedne rutine tjelesne aktivnosti ima potencijal uvelike poboljšati vaše emocionalno stanje i potaknuti vašu vitalnost. Preporuka je da svakodnevne šetnje na otvorenom pređu u naviku, pišu Vijesti.me.
