Incest ostaje stvarnost u suvremenom društvu, imajući dubok utjecaj na uključene obitelji. Primjer za to je obitelj koju ćemo analizirati, a koja je dulje vrijeme bila uključena u unutarobiteljske odnose. Takvi odnosi izazivaju snažne osjećaje gađenja i odbojnosti, a povijesna dokumentacija pokazuje da su nekada bili prilično rašireni. Pitanje ponovljenih rađanja unutar blisko povezanih pojedinaca zahtijeva temeljito razmatranje.
- Povijesna dokumentacija pokazuje da su se takve obiteljske veze često manifestirale među višim slojevima društva, uključujući vladajuću elitu i imućne obitelji, s analognim primjerima koji su također primijećeni u ruralnim zajednicama. Trenutno se obitelj Whitaker, koju čine Lorjen, Rai, Timi i drugi rođaci, suočava s teškim životnim okolnostima i psihičkim izazovima koji rezultiraju zbunjenošću i dezorijentiranošću.
U nedavnom podcastu, redatelj dokumentarnih filmova Mark Lait ispričao je svoje interakcije s obitelji Whitaker, naglašavajući neobično obiteljsko okupljanje obilježeno neobičnim ponašanjem njezinih članova. Tijekom ovog okupljanja, jedan rođak je naglo povikao i pobjegao, a hlače su mu pale, naglašavajući potrebu za policijskim nadzorom tijekom budućih posjeta.
- Obitelj Whitaker poznata je po svojoj dugoj povijesti mješovitih brakova, što je dovelo do značajnih kognitivnih poteškoća i oštećenja govora među njezinim članovima. Ray Whitaker suočava se s izazovima u verbalnoj komunikaciji, odlučujući prenijeti svoje misli gunđanjem i lajanjem umjesto uobičajenim govorom. I dalje postoje nagađanja o potencijalnoj dijagnozi neverbalnog autizma treće razine, a situaciju čine još složenijom obiteljske veze koje proizlaze iz braka blizanaca s njihovim prvim rođakom.
Ova genetska veza značajno povećava vjerojatnost atipičnih genetskih poremećaja. Dr. Alex Prayson iz Nacionalnog vijeća za rehabilitacijsko obrazovanje naglašava da krvno-srodnički brakovi mogu povećati vjerojatnost nasljeđivanja DNK povezane s autizmom i srodnim stanjima. Kroz svoje istraživanje, Prayson je identificirao izvanrednu korelaciju između moždanih abnormalnosti pronađenih kod osoba s autizmom i onih na koje utječu obiteljski poremećaji.
- Nadalje, studije koje su koristile snimanje mozga pokazale su da djeca s ovim genetskim poremećajima pokazuju jasne strukturne razlike u mozgu u usporedbi sa svojim neurotipskim kolegama. Iako Ray ne može artikulirati govor, on učinkovito komunicira svoje odgovore kombinacijom gesta, izraza lica, gunđanja i lajanja. Na primjer, kada se raspituje za svoj obrok, pokazuje svoj sendvič, a kada priča o svom pokojnom bratu Freddyju, pokazuje prema grobu.
Ove tehnike mu omogućuju da jasno artikulira svoje misli i razumije upite koji su mu upućeni, unatoč izazovima s govorom. Pojedinci s dijagnosticiranim autizmom ili ADHD-om često koriste strategije poznate kao “stimming” kako bi regulirali svoja osjetilna iskustva. Ovo ponašanje može biti obilježeno nizom netipičnih pokreta ili zvukova, uključujući lajanje, gunđanje, lupanje glavom, grickanje noktiju i razne druge geste.
- Prema stručnjacima, vjeruje se da ove radnje funkcioniraju kao mehanizmi suočavanja kao odgovor na pretjeranu stimulaciju ili kada se konvencionalne metode emocionalne regulacije pokažu neučinkovitima. Dok točno podrijetlo autizma ostaje nepotpuno shvaćeno, istraživači pretpostavljaju da nastaje iz međuigre genetskih i okolišnih utjecaja.
