Danas imamo jednu zanimljivu priču koja nam dolazi iz Rogoznice gdje je jedan čovjek bio pokopan. Na toj sahrani se dogodilo nešto jezivo, a šta je bilo pročitajte u nastavku.
U malom primorskom mjestu Rogoznica, jedno sprovodno okupljanje zauvijek se urezalo u sjećanja onih koji su tog dana stajali na groblju. Porodica, prijatelji i poznanici okupili su se da isprate pokojnika na vječni počinak. Tišina je obavijala cijeli prostor, a lagani vjetar koji je prolazio kroz krošnje borova unosio je dodatnu dozu tuge i poštovanja. Ljudi su stajali sagnutih glava, svako u svojim mislima, dok su suze klizile niz obraze onih koji su teško podnosili gubitak.
Kada su grobari počeli spuštati lijes u zemlju, svi su očekivali da će se u tom trenutku čuti glas sveštenika. Trebalo je da izgovori posljednje riječi oproštaja i molitvu za spokoj duše preminulog. Međutim, prije nego što je sveštenik progovorio, desilo se nešto što je prisutne ostavilo bez daha.
- U tišini koja je vladala, iznenada se začuo jeziv zvuk koji je dopirao iz pravca gdje su grobari završavali posao.
- Zvuk je bio dubok, nerazumljiv i sablasan, kao da dolazi iz same zemlje ili iz kovčega.
- Ljudi su u tom trenutku osjetili hladnoću koja im je prošla kroz tijelo, a neki su se refleksno povukli korak unazad.
Prisutni su stajali nijemi, gledajući jedni druge, nesigurni šta se zapravo događa. Nekolicina starijih žena stisnula je ruke u molitvi, šapućući psalme u pokušaju da otjeraju nelagodu koja je ovladala cijelim skupom. Neki su gutali suze i knedle u grlu, boreći se da ne zaplaču naglas, jer je osjećaj straha postajao sve prisutniji.
- Činilo se kao da vrijeme na trenutak staje.
- Svi su napeto čekali da se čuje objašnjenje za taj sablasni zvuk.
- Tišina je bila isprekidana samo tihim jecajima i zvukom lišća koje je šuštalo na povjetarcu.
Sveštenik je tada zakoračio naprijed, vidno uznemiren, ali odlučan da preuzme kontrolu nad situacijom. Sa smirenošću u glasu započeo je molitvu, podižući ruke ka nebu, kao da pokušava da zaštiti prisutne od nevidljive sile koja je uzdrmala njihovu vjeru. Njegove riječi donijele su bar malo utjehe okupljenima, ali napetost se nije u potpunosti povukla.
Nakon nekoliko trenutaka, jedan od grobara tiho je objasnio šta se dogodilo. Naime, tokom spuštanja kovčega, pomjerio se jedan od metalnih lanaca i udario o zid rake, stvarajući neobičan zvuk koji je svima zazvučao jezivo. To objašnjenje je djelimično smirilo prisutne, ali nelagodna atmosfera se i dalje osjećala u zraku.
- Iako su svi znali da je riječ o slučajnosti, prizor je ostavio dubok trag na okupljene.
- Neki su priznali da će ih taj trenutak proganjati još dugo.
- Strah i tuga su se isprepleli, ostavljajući osjećaj težine u grudima prisutnih.
Ceremonija se nastavila u tišini, a ljudi su se trudili da povrate mir i sabranost. Kada je sahrana završena, prisutni su se u tišini razišli, noseći sa sobom sjećanje na događaj koji je na trenutak izgledao gotovo natprirodno.
- Mještani su kasnije dugo pričali o tom danu.
- Priča se širila od kuće do kuće, dodajući detalje i nijanse koje su događaj činile još misterioznijim.
- Za neke je to bio samo splet okolnosti, dok su drugi vjerovali da je možda riječ o znaku s neba.
U danima koji su uslijedili, sjećanje na taj trenutak nije blijedilo. Ljudi koji su prisustvovali sahrani često su ga spominjali, a svaki put kada bi prošli pored groblja, prisjetili bi se onog zvuka koji je na trenutak zaustavio dah svima prisutnima. Taj događaj je postao dio lokalnih priča i legendi koje se prepričavaju šapatom, kao da se time želi izbjeći ponovno prizivanje tog jezivog osjećaja.
