Danas pišemo o savjetima jednog milijardera koji je jednom prilikom govorio kako treba da podjelite imovinu prije smrti, a šta je to on zapravo rekao pročitajte u nastavku.
Tokom života, ljudi neumorno rade na ostvarivanju sigurnosti – ulažu u nekretnine, kupuju automobile, štede za budućnost i razmišljaju o dobrobiti svoje djece. Želja da se izgradi imovina i stvori nešto trajno prirodan je dio ljudske potrebe za sigurnošću i stabilnošću. No, koliko god neugodna bila pomisao na vlastitu smrtnost, dođe trenutak kada postane nužno razmišljati o tome kako će se ta imovina raspodijeliti nakon naše odsutnosti. O tome često ne govorimo otvoreno, ali jasno planiranje u vezi s nasljeđem može spriječiti mnoge sukobe, nepravde i pravne komplikacije.
Jedan poznati milijarder, suočen s vlastitim porodičnim i poslovnim izazovima, formulirao je nekoliko temeljnih principa koji nisu vezani uz bogatstvo, već uz mudrost i odgovornost. Prvo i najvažnije pravilo koje ističe jest – sastavljanje oporučne izjave ne treba odgađati. Mnogi čekaju „pravi trenutak“, no budući da niko ne zna kada će on nastupiti, odgađanje znači prepuštanje sudbine državnim pravilima. Oporuka omogućava jasno izražavanje vlastite volje, ne samo kako bi se podijelila imovina, već kako bi se spriječili nesporazumi, emotivne tenzije i mogući sudski sporovi među onima koji ostaju.
Kada oporuka ne postoji, nasljedstvo se dijeli prema zakonima države, a zakonska pravila rijetko uvažavaju osobne odnose, životne okolnosti ili moralne zasluge. Čak i u harmoničnim porodicama to može izazvati razdor. Kako je milijarder rekao: „Oporuka je vaša posljednja poruka svijetu – učinite je pravednom i razumljivom.“
Važno je razumjeti da pravednost nije isto što i jednakost. Mnogi vjeruju da bi svako dijete ili član porodice trebao dobiti jednak dio nasljedstva. No, pravična raspodjela ne znači nužno da svi dobiju isto. Potrebno je uzeti u obzir stvarne životne okolnosti – možda je neko godinama brinuo o vama, možda neko ima zdravstvene ili finansijske poteškoće, ili se jednostavno više žrtvovao. Upravo zbog toga raspodjela bi trebala biti odraz doprinosa i potreba, a ne samo matematičke podjele.
Drugi ključan element koji ističe jest otvorena komunikacija dok ste živi. Kada raspodjela ostane tajna ili postane poznata tek nakon smrti, često nastaje razočaranje, osjećaj nepravde i duboke porodične napetosti. Otvoreni razgovori s partnerom, djecom ili bliskim rođacima mogu pružiti jasnoću i izbjeći nepotrebna nagađanja. Objasnite razloge svojih odluka. Ne mora se ulaziti u svaki detalj, ali osnovna pojašnjenja i iskrenost mogu uvelike pomoći u očuvanju porodične harmonije.
Osim porodice, sve više ljudi osjeća potrebu da dio svoje imovine ostavi zajednici – bilo u obliku donacija školama, vjerskim institucijama, bolnicama ili dobrotvornim organizacijama. Takvi filantropski doprinosi ne samo da pomažu drugima, već ostavljaju snažnu poruku o vrijednostima koje su oblikovale nečiji život. U slučajevima kada nasljednika nema, ili kada se želi ostaviti trajan utisak, ovakvi potezi mogu imati dalekosežan utjecaj.
Treba imati na umu i to da djeca ne moraju odmah naslijediti sve. U želji da im olakšaju život, roditelji često prenose veliku imovinu prerano. No, obilje može imati negativan učinak – umanjiti ambiciju, radne navike i osjećaj odgovornosti. Umjesto toga, nasljedstvo treba strukturirati tako da se koristi za obrazovanje, pokretanje posla ili stambeno zbrinjavanje, uz određene uslove i vremenske okvire. Na taj način im se pomaže, ali ih se i uči vrijednosti stvaranja, a ne samo konzumiranja.
Na kraju, nijedno planiranje ne bi smjelo biti provedeno bez pomoći pravnih i financijskih stručnjaka. Pitanja nasljeđivanja su složena, često uključuju porezne i imovinske komplikacije. Neispravno sastavljeni dokumenti mogu prouzrokovati skupe greške. Korištenje znanja iskusnih savjetnika ne znači slabost, već mudrost. Kako je milijarder sažeto rekao: „Vrijednost dobrog savjeta u sadašnjosti nadmašuje svaku potencijalnu uštedu u budućnosti.“
Upravljanje nasljeđem ne odnosi se samo na novac. Riječ je o odgovornosti, pravednosti i ostavštini koju ostavljamo iza sebe – kako materijalnoj, tako i vrijednosnoj.
