Ivan Bosiljčević i Jelena Tomašević spadaju u red jednih od najskladnijih parova na našim prostorima. Međutim, njihova je veza, kako su jednom priznali, imala krizu gdje su morali zastati i pokušati da shvate pritiske iz okoline.
Te davne 2009. godine, Jelena i Ivan donijeli su odluku da naprave pauzu u svojoj vezi. Naglašavali su da razlog nije bio nedostatak emocija, već snažan pritisak – i onaj unutrašnji, i onaj spoljašnji, koji je dolazio od medija i stalno radoznale javnosti.
Njihovo upoznavanje dogodilo se u posebnom, humanitarnom kontekstu. Sreli su se na Đurđevim stupovima tokom snimanja spota sa ciljem da pomognu drugima. Ivan je kasnije govorio da su se viđali i ranije, ali da ti susreti nisu imali značaj; bili su površni i kratki, tek u prolazu. Tek kada su stali jedno pored drugog pred kamerama, postalo je jasno da postoji određeno prepoznavanje, ali ne i trenutna zaljubljenost. Prošla je više od jedne godine prije nego što su otpočeli vezu, što jasno govori da su oboje željeli da emocije sazriju na miran način, bez naglih odluka.
Jelena je često govorila o svojoj prirodi – sklona je analiziranju, postavljanju pitanja i traženju smisla u svemu. Ta osobina je donosila i pozitivne i teške trenutke. Ponekad bi njena potreba za razumijevanjem i kontrolom iscrpljivala okolinu, pa i nju samu. Ivan, s druge strane, bio je direktan i odlučan. Vrlo rano joj je predložio brak, ali njoj je trebalo nekoliko godina da prihvati ozbiljnost njegove namjere. Tu se sudaraju dva temperamenta: njegova brzina i sigurnost, i njena opreznost i promišljenost. Takva razlika često postaje izazov i za najskladnije odnose.
• Ona je željela da sve razumije i promisli.
• On je želio da odmah napravi odlučan korak.
• Sukob tih ritmova stvorio je napetost u vezi.
Kako je rasla medijska pažnja, rasla je i tenzija. Nakon nešto više od godinu dana zabavljanja, odlučili su da se privremeno razdvoje. U tom periodu, ljudi iz njihove okoline davali su različita tumačenja. Prijatelji, kolege i publika imali su mišljenja o tome da li bi trebali nastaviti ili zauvek stati. Poseban detalj iz tog vremena vezan je za kantautora Sergeja Ćetkovića, Jeleninog prijatelja. On joj je ponudio pjesmu koja je govorila o čežnji i povratku voljenog. Jelena je to odbila jer nije željela da u javnosti djeluje kao „jadnica“ koja moli za povratak. Taj njen izbor nije značio da emocija nema, već je govorio o njenom samopoštovanju i odluci da bol ne pretvara u javni spektakl.
Vrijeme je, ipak, učinilo svoje. Nakon kraćeg perioda distance, Ivan i Jelena su se ponovo našli. Kada mu je kasnije pustila pomenutu pjesmu, on je bio oduševljen i pitao je zašto je nije snimila. Taj detalj simbolično pokazuje kako se narativ mijenja kad se ljubav obnovi – ono što je nekada bilo bolna tema, postaje samo uspomena, dokaz da su prošli kroz težak period i ojačali.
Njihovo pomirenje nije došlo preko noći, niti zbog pritiska sa strane. Došlo je prirodno, u trenutku kada su oboje bili spremni da odrastu u vezi i prihvate jedno drugo onakve kakvi jesu – Jeleninu potrebu za analizom i Ivanovu spremnost na odlučne korake. Oboje su govorili da se „prave stvari“ ne mogu izbjeći. Kada je došla želja za porodicom, ostvarila se bez komplikacija. Smatrali su to potvrdom da su donijeli prave odluke u pravo vrijeme.
• Pauza nije značila kraj.
• Bila je prostor da osjećanja sazru.
• Tišina im je dala priliku da bolje razumiju sebe i drugoga.
Danas se njihov odnos smatra stabilnim i skladnim, ali takva stabilnost nije došla sama od sebe. Nastala je zahvaljujući iskustvu razdvajanja, spremnosti da sagledaju vlastite slabosti i sposobnosti da se dogovore kako će se nositi s pritiskom javnosti. Naučili su da izbace iz jednačine potrebu da se stalno dopadaju drugima i da zadrže fokus na suštinskim vrijednostima – povjerenju, poštovanju i komunikaciji.
Njihova priča dokazuje da medijski pritisak može poljuljati i najljepše veze, ali i da ljubav može biti snažnija od reflektora. Ono što je nekada izgledalo kao raskid, pretvorilo se u temelj za budućnost. Oni su shvatili da od sudbine ne možeš pobjeći – kada postoje iste vrijednosti, ljudi se ponovo sretnu i nastave zajedno.
U konačnici, njihova prošlost s kratkim prekidom i kasnijim pomirenjem nije bila slabost, već snaga. To je dokaz da su bili sposobni priznati neslaganja, prihvatiti razlike i ponovo izabrati jedno drugo – zrelije, svjesnije i sigurnije. Njihova poruka drugim parovima je jasna: ljubav nije sprint, već put na kojem ponekad treba zastati, razumjeti sebe i drugoga, pa tek onda nastaviti – snažniji i spremniji za zajedničku budućnost.
