Danas ćemo pisati o Silvani Armenulić koja je rođena sa imenom Zilha Bajraktarević 18. maja 1939. godine. Ona je tragično preminula jako mlada, ali to je nije zaustavilo da ostavi dubok trag u kulutrnoj baštini regiona.
Silvana Armenulić poticala je iz brojne, ali siromašne porodice. Rođena kao jedno od trinaestoro djece, odrastala je u okruženju obilježenom neimaštinom i ličnim tragedijama. Porodični život nije bio lak – gubitak više braće i sestara ostavio je dubok trag, a otac Mehmed, poslastičar po zanimanju, nikada se nije u potpunosti oporavio od smrti sina Hajrudina. Tuga ga je odvela u alkoholizam, što je dodatno otežalo već krhku porodičnu situaciju.
Već u djetinjstvu, Silvana je pokazivala izvanredan muzički talenat. Sa samo deset godina pjevala je na svadbama i proslavama, osvajajući ljude snagom emocije u glasu. Njena harizma i izražajnost brzo su privlačile pažnju. U šesnaestoj godini seli se kod tetke u Sarajevo, gdje nastavlja da razvija svoju darovitost. Upravo tada odlučuje da uzme umjetničko ime – Silvana, u čast poznate italijanske glumice Silvane Mangano. Željela je da sačuva porodično dostojanstvo, jer je smatrala da bi pjevanje u kafanama moglo biti izvor sramote za njene roditelje. Kasnije je priznala: „Nisam željela da ih osramotim.“
- Njena muzička karijera dobija zamah sredinom 1950-ih, a već tokom 1960-ih i 1970-ih postaje jedna od najvoljenijih pjevačica tadašnje Jugoslavije. Ogroman komercijalni uspjeh doživjela je sa pjesmom „Šta će mi život“, koju je napisao Toma Zdravković, dok je poznati stih „Suza je iz oka kanula“ potekao iz pera Marine Tucaković. Ova pjesma postala je ne samo hit decenije, već i evergreen – prodata u milionskom tiražu i ostala neizbrisivo urezana u kolektivnu emociju publike.
Godine 1961. udaje se za poznatog tenisera Radmila Armenulića, s kojim dobija kćerku Gordanu. Njihov brak bio je sve samo ne harmoničan – prepun turbulencija, nesuglasica i sumnji u vjernost, često je bio predmet tračeva i nagađanja. Iako su živjeli odvojeno, zvanično su ostali u braku do njene smrti.
Uprkos ogromnom uspjehu, Silvanu je cijelog života pratila senka nesigurnosti i unutrašnjeg nemira. U jednom intervjuu 1972. godine priznaje: „Veliki sam pesimista. Bojim se života, budućnosti, onog što će sutra biti. Strepim da li će ga uopšte biti.“ Njene riječi, izgovorene s vidljivom zebnjom, kasnije su poprimile proročki ton.
Ljeta 1976., tokom gostovanja u Bugarskoj, Silvana je ispunila dugogodišnju želju – da upozna čuvenu proročicu Vangu. Susret je bio kratak, ali duboko uznemirujući. Vanga je odbila da s njom razgovara, izgovorivši: „Ništa ne treba da platiš. Ne želim da govorim s tobom. Ne sada. Idi i dođi za tri mjeseca… Ako možeš dođi.“ Bile su to riječi koje su se kasnije često prepričavale kao posljednje upozorenje.
Silvana se, nažalost, nikada nije vratila. Dana 10. oktobra 1976. godine, poginula je u saobraćajnoj nesreći kod sela Kolari, zajedno sa svojom trudnom sestrom Mirsadom Bajraktarević i violinistom Miodragom Jašarevićem. Putovali su nakon koncerta kada su naletjeli na kamion. Imala je svega 37 godina.
- Njena iznenadna smrt potresla je čitav region. U trenutku kada je bila na vrhuncu karijere, sa još mnogo planova, nestala je pjevačica koja je svojim glasom i pojavom ostavila neizbrisiv trag. Njene pjesme nastavile su da žive, pronalazeći put do novih generacija i čuvajući emociju vremena koje je prošlo, ali nikada zaboravljeno.
Danas, Silvana Armenulić nije samo pjevačica koja je obilježila epohu. Ona je simbol narodne muzike, ikona jugoslovenske scene, žena koja je pjevala iz duše, i koja je živjela strasno, brzo i snažno. Njena priča ostaje živa – kao podsjetnik da i oni koji dolaze iz najskromnijih okolnosti mogu dostići vrh, ali i da iza svjetlosti reflektora često stoji duboka lična borba. U svakom stihu koji je otpjevala, odzvanja istina jedne nesvakidašnje sudbine.
