Iako na društvenim mrežama možemo pronaći razne priče o razvodima koji su stalni, pravo osvježenje je bilo čuti u kakvom su odnosu bili Saša Popović i njegova supruga Suzana.
Njihova priča, iako tiha i daleko od reflektora, traje već desetljećima i odiše onom vrstom jednostavnosti koja danas postaje rijetkost. U vremenu u kojem se veze često promatraju kroz prizmu senzacije i trenutne koristi, njihov odnos stoji kao podsjetnik na ono što je iskonsko – ljubav, poštovanje i trajna posvećenost. Bez potrebe da se dokazuju pred drugima, njih dvoje su s godinama izgradili nešto što ne zavisi od tuđih pogleda niti očekivanja.
U jednoj emisiji, Suzana je jednostavnom rečenicom dirnula i publiku i voditeljku. Rekla je: “Danas ga volim više nego ikada, više i nego na početku.” Te riječi nisu bile naučene niti izgovorene zbog efekta. Iz njih je govorila dubina zajedničkih godina, iskustva, uspona i padova. Voditeljka je kroz šalu reagovala, rekavši da može odmah napustiti emisiju jer je emocija preplavila sve prisutne. Bio je to jedan od onih trenutaka kada iskrenost zatekne i podseti koliko je moćna kada dolazi iz srca.
- Njihov susret nije bio ni planiran ni romantično režiran. Dogodio se na vjenčanju pjevačice Zlate Petrović, koja je u jednom periodu bila i Sašina partnerka. Tamo, u ambijentu veselja i muzike, spontano se dogodio prvi poljubac. Nije bilo velikih planova, ali je iskra koja se upalila bila početak nečega što će postati mnogo više od zaljubljenosti.
Suzana je u početku bila oprezna. Kako i ne bi, kada je on bio poznato ime sa estrade, a ona neko ko je tražio više od javnog imidža. No, vrlo brzo je uvidjela da se iza tog lica krije čovjek sa iskrenim namjerama, neko ko ne pokušava da impresionira, već da pruži ono najvažnije – prisustvo, stabilnost i duhovnu bliskost. Ono što ju je osvojilo bio je njegov mladalački duh i sposobnost da ostane svoj, bez obzira na sve spoljne okolnosti.
Njihova veza nije bila predmet medijske pažnje. Odluka da ostanu van svetla reflektora nije bila slučajna. Umjesto da se bore za pažnju publike, borili su se da očuvaju intimu i mir. Nisu imali potrebu da javnosti dokazuju svoju ljubav – ona se dokazivala svakog dana, kroz male stvari, kroz poglede, kroz podršku u svakodnevici.
Vremenom, njih dvoje su postali simbol stabilnosti. U vremenu kada se brakovi lako raskidaju, a odnosi gube dubinu, oni su pokazali da je moguće izgraditi nešto trajno ako postoji prijateljstvo kao temelj. Više puta su isticali da nisu samo partneri, već i najbolji prijatelji, oslonac jedno drugome u svakom smislu.
Suzana danas otvoreno kaže da je ljubav koju osjeća jača nego na početku. U svijetu gdje emocije brzo izblijede, gdje sve mora biti brzo i vidljivo, njihova ljubav raste tiho, ali postojano. Njeguju je kroz iskrenost, nježnost i zajednički humor, bez velikih riječi, ali s velikim djelima.
Saša, poznat po tome što rijetko govori o privatnom životu, ipak povremeno otvori srce. Kada to učini, iz svake rečenice izbija zahvalnost što ima ženu koja mu donosi mir. Više puta je govorio koliko mu znači što zajedno imaju stabilnost, porodicu i svakodnevni ritam koji ih ispunjava.
Naravno, njihov život nije savršen. Imaju nesuglasice kao i svi, ali ih rješavaju razgovorom. Ne traže krivca, već rješenje. Kod njih nema drame, nema prekida, samo dvoje ljudi koji su odlučili da budu zajedno i u dobru i u zlu.
- Priča Suzane i Saše, iako bez velikih naslova, ostavlja snažan trag jer u njoj ima istine. Pokazuje da je moguće da dvoje ljudi, bez obzira na izazove, ostanu jedno drugome najvažniji oslonac. U vremenu kada se veze često mjere lajkovima, oni nas podsećaju da je tiha ljubav najtrajnija. Njihov odnos nije samo primjer drugima, već i potvrda da iskrenost, posvećenost i bliskost ne izlaze iz mode.
Oni ne traže aplauze. Njihova nagrada je osjećaj pripadnosti koji su godinama gradili. I upravo zato njihova priča živi – ne u medijima, već u svakome ko još uvijek vjeruje da je moguće voljeti iskreno, duboko i zauvijek.
