Tema smrti i umiranja emocionalno je vrlo teška i izazovna, no razumijevanje simptoma koji se javljaju u posljednjim fazama života može pomoći obiteljima, prijateljima i voljenima da se bolje pripreme za ovu neizbježnu fazu postojanja. Prepoznavanje i razumijevanje ovih simptoma može omogućiti obiteljima da pruže potrebnu njegu umirućoj osobi i stvore mirno okruženje za njezin prijelaz.
Uz pravilno vođenje, blizina, podrška i ljubav u ovim trenucima mogu značajno poboljšati kvalitetu života u posljednjim danima. Prvi korak u pružanju emocionalne i fizičke podrške umirućoj osobi je temeljito razumijevanje što se točno događa s tijelom i umom u trenucima smrti, jer su ovi procesi prirodni i neizbježni, premda često zbunjujući i zastrašujući za obitelj koja se suočava s njima.
1. Povećana potreba za snom
Jedan od prvih i najistaknutijih simptoma koji može ukazivati na to da je smrt neizbježna jest povećana potreba za snom. Kako tijelo postupno usporava svoje funkcije, dolazi do smanjenja energetske aktivnosti, što često rezultira duljim i češćim razdobljima odmora. Osoba koja je u posljednjim fazama života može provoditi mnogo više vremena u snu, često i tijekom dana, a povremeno se može potpuno povući iz svijesti. Ovaj prirodni proces je signal da tijelo završava svoj ciklus i pripravlja se za posljednju fazu života. U takvim trenucima, važno je osigurati osobi mirno i tiho mjesto za odmor, bez smetnji i uz minimalne prekide. Umiruća osoba treba osjećati sigurnost i udobnost, jer takvo okruženje pomaže tijelu u završetku svojih prirodnih procesa, omogućujući spokojan prijelaz prema smrti.
2. Smanjena potreba za hranom i pićem
Jedan od najistaknutijih simptoma u fazama umiranja jest smanjenje ili potpuni gubitak apetita, što je posljedica usporavanja metabolizma. Osoba u posljednjim fazama života može početi odbijati hranu, čak i onu koja je nekoć bila voljena i poželjna. U nekim slučajevima, pacijent može potpuno prestati jesti, a interes za tekućinama također može drastično opasti. Ovaj smanjeni apetit nije nešto što bi trebalo forsirati, jer je to potpuno prirodan proces koji signalizira da je tijelo prestalo zahtijevati energiju. U ovoj fazi, umjesto prisilnog hranjenja, obitelj može pomoći održavanju hidratacije osoba tako što će im vlažiti usne ili davati vrlo male količine tekućine, prema željama i mogućnostima pacijenta. Važno je razumjeti da smanjeni unos hrane i tekućine nije znak nevolje ili patnje, već prirodni dio procesa umiranja.
3. Izolacija i povlačenje od drugih
Kako smrt postaje neizbježna, mnogi ljudi počinju povlačiti se od društvenih aktivnosti i smanjuju svoj kontakt s drugim ljudima. Ovo nije znak toga da ne žele biti sa svojim voljenima, već je to prirodan način na koji se tijelo i um pripremaju za kraj života. Ovo povlačenje može biti emocionalno izazovno za obitelj, ali je važno poštovati želje voljene osobe za privatnošću i intimnošću u tom periodu. Ponekad je najbolji oblik podrške u ovom trenutku jednostavno biti prisutan, biti tiho uz osobu, bez potrebe za razgovorom ili bilo kakvom aktivnošću, osim ako to osoba sama ne zatraži. Takva tišina može pružiti mirnoću i sigurnost, što umirućoj osobi omogućava da se suoči s predstojećim krajem.
4. Promjene u stolici i vitalnim funkcijama
Smanjen unos hrane i tekućine prirodno dovodi do promjena u probavnom sustavu. Uobičajeno je da se učestalost pražnjenja crijeva smanji, a u nekim slučajevima može doći i do prestanka mokrenja. Osim toga, mogu se pojaviti i promjene u vitalnim funkcijama organizma. Krvni tlak može opasti, rad srca postati sporiji, a disanje može postati neregularno i površno. Iako ove promjene mogu izgledati zabrinjavajuće, one su vrlo česte i obično ne zahtijevaju medicinsku intervenciju, osim ako pacijent nije u očiglednoj nelagodi. U tom trenutku, važno je pružiti emocionalnu i fizičku podršku bez paničenja, jer su ove promjene jednostavno prirodni dio procesa umiranja. Obitelj bi trebala pratiti ove promjene i biti strpljiva, pružajući pomoć kad je to potrebno, a ne stvarajući dodatni stres.
5. Promjene mirisa tijela
Kako se metabolizam tijela usporava, dolazi do promjena u mirisu tijela. Ove promjene su uzrokovane procesom raspadanja koji se događa unutar organizma. Iako neugodni mirisi mogu izazvati nelagodu, oni su također prirodni dio umiranja i ne bi trebali biti razlog za zabrinutost. Miris se može smatrati posljedičnim učinkom tjelesnih promjena koje nastaju u ovom procesu. Obitelji i voljeni trebaju biti strpljivi i prihvatiti ove promjene, jer one nisu znak bolesti ili patnje, već dio prirodnog tijeka smrti. U ovoj fazi, obitelj može pomoći tako da osigura da prostor bude svjež i čist, uzimajući u obzir da je ovo vrijeme emotivno i fizički zahtjevno za sve uključene.
Razumijevanje tih prirodnih promjena koje nastaju u tijelu osobe koja umire može obiteljima pružiti mirnoću i jasnoću u teškim trenucima. Svaka od ovih faza zahtijeva strpljenje, pažnju i poštovanje želja umiruće osobe. Kroz ovakvo znanje i pripremu, obitelj može pružiti najveću moguću njegu i ljubav, što omogućuje umirućoj osobi da pređe ovaj posljednji prag života u mirnom okruženju
