Iako često izgleda da javne ličnosti žive živote iz snova i da im ništa ne gali, većinom to nije baš tako. Za poznatog glumca Feđu Stojanovića bogatstvo nije moglo da ublaži bol koja ga je zadesila u privatnom životu.
Feđa Stojanović, prepoznatljivo lice filmske i kazališne scene prostora bivše Jugoslavije, preminuo je 2021. godine u svojoj 73. godini. Iza njega je ostao bogat umjetnički trag, ali i neizbrisiva priča o bolu koji je obilježio njegove posljednje godine.
Rođen 1948. u Aleksincu, Feđa je potekao iz učiteljske obitelji. Imao je brata i sestru, a porodica se u njegovom djetinjstvu preselila u Beograd, gdje je otac završio pravni fakultet, a majka, zaljubljenica u kazalište, vodila dramsku sekciju. Upravo njezin utjecaj probudio je u Feđi ljubav prema glumi. Ta strast pratila ga je kroz život i oblikovala njegovu karijeru, osobito kroz angažman u pozorištu Atelje 212, gdje je ostvario brojne uloge koje su ostavile trag.
• Porijeklo iz skromne porodice.
• Rani utjecaj majčine ljubavi prema pozorištu.
• Gluma kao životni poziv koji nikad nije napustio.
Feđa se dvaput ženio. Iz prvog braka dobio je sina Uroša Stojanovića, talentiranog režisera, čiji film “Čarlston za Ognjenku” privukao je pažnju i donio priznanja. Iako brak nije potrajao, odnosi među roditeljima ostali su korektni, a Feđa je ponosno pratio sinovljev umjetnički razvoj.
Međutim, 2017. dogodio se trenutak koji će mu zauvijek promijeniti život. Njegov sin Uroš iznenada je preminuo u 44. godini, u svom stanu u Beogradu. Vijest je stigla iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje je Uroš posljednje godine živio i radio. Nedavno se bio i oženio, i sve je ukazivalo na to da je pred njim stabilniji period života. Feđa je u to vrijeme rekao da mu sin nikada nije govorio o zdravstvenim tegobama, a nalazi su pokazivali da je bio potpuno zdrav. Sumnjalo se na infarkt kao mogući uzrok.
• Iznenadna smrt u stranoj zemlji.
• Bez ikakvih prethodnih znakova bolesti.
• Vijest koja je donijela trajnu tišinu u Feđin život.
Uroš je, po očevim riječima, bio osjetljiv, duhovit i povučen, osoba s neobičnim pogledima na svijet. Nakon razvoda roditelja, povukao se u tišinu. Komunikaciju s ocem sveo je na e-mailove, izbjegavao pozive, a u Srbiju se nije vraćao gotovo deset godina. Prijateljima je znao govoriti da će se vratiti samo „u metalnom sanduku“ – rečenica koja je, na kraju, na tragičan način postala stvarnost.
Feđa nije skrivao tugu. Govorio je smireno, bez drame, ali su riječi nosile težinu koju samo roditelj koji je izgubio dijete može razumjeti. Iako je nastavio raditi, gluma je postala više utočište nego pozornica. U njoj je pronalazio smisao i snagu, čak i nakon operacije bubrega 2020. godine, kada mu je zbog tumora odstranjen jedan bubreg.
• Nastavio rad i nakon ozbiljne operacije.
• Govorio je da se osjeća dobro, iako je gubitak bio dubok.
• Nikada nije javno dramatizirao, ali bol je bila stalna.
Uprkos godinama, Feđa je zadržao dostojanstvo i vitalnost. Trudio se ostati prisutan i angažiran, govorio je s osmijehom, iako su njegovi dani bili natopljeni sjećanjima. Ljudi su ga doživljavali kao čovjeka blagog duha, tihog, ali snažnog. Bol zbog gubitka sina nosio je duboko u sebi, bez potrebe da traži pažnju. Nisu mu trebali reflektori da bi se vidjelo koliko ga je to slomilo.
- Komemoracija Urošu održana je u Jugoslovenskoj kinoteci, a Feđa je tada, iako duboko pogođen, našao snage da govori o njegovom životu i djelima. Bio je ponosan na sve što je Uroš ostvario, ali se nije mogao pomiriti s načinom na koji se sve završilo.
Feđa Stojanović ostaje upamćen ne samo kao veliki glumac, već i kao otac koji nije prestajao tugovati. Njegov život bio je podsjetnik da tragedija ne bira poznate ili nepoznate, da tuga ne zaobilazi ni one koji nas zabavljaju i inspirišu. Iza svih aplauza i maski, on je ostao čovjek koji je volio, gubio, i na kraju – mirno otišao, s osmijehom, ali i tišinom koja govori više od riječi.
