Rada Manojlović je jednom prilikom odlučila otvoriti dušu i govoriti o emotinim olujama koje je prošla. Nakon svega je saznala šta danas želi, a to je mir i porodicu sa kojom će uživati u životu.
Godinama je bila sinonim za energiju, glas koji puni dvorane i osmijeh koji razoružava publiku. Ipak, u posljednje vrijeme, iza blještavila reflektora, sve više se otkriva druga strana jedne poznate žene – ranjiva, nježna i iskrena Rada, koja sanja o tišini doma ispunjenoj smijehom djeteta.
Otvoreno priznaje da joj je majčinstvo najdublja želja, nešto što bi joj donijelo osjećaj potpunosti koji karijera, uspjesi i aplauzi ne mogu zamijeniti. Iako i dalje posvećeno gradi svoj muzički put, priznaje da joj nedostaje jedan veliki koncert, onaj kojim bi zatvorila jedno poglavlje. No prioriteti su se promijenili. Više ne trči za slavom – traga za istinskom srećom, onom van scene.
Ne govori o djetetu kao o hiru, već kao o životnoj prekretnici. Majčinstvo vidi kao nešto sveto, kao novi početak, ispunjen emocijama koje nadilaze sve što je do sada doživjela. Ta potreba dobila je još dublje značenje nakon gubitka majke, koji je ostavio prazninu u njenom životu i svakodnevici.
- Prva Nova godina bez majke bila je prekretnica.
- Dom ispunjen tugom, suze koje nisu mogle da se zaustave.
- Bol je ostala, iako je vrijeme prolazilo.
Ona, sestra i otac – svi su plakali. Znali su da nema načina da se taj gubitak zamijeni ili potisne. Nije to bila obična žalost, već tiha praznina koja se uvukla u svaki praznik, u svaki porodični trenutak.
U tim trenucima tuge, sestra Marija je preuzela teret. Ostala je u porodičnoj kući i ponijela odgovornost koju je majka nosila. Situaciju je dodatno zakomplikovala očeva odluka da ubrzo uvede novu partnerku u porodicu. Iako je to možda bio pokušaj da vrati red u život, za dvije mlade djevojke – Radu i Mariju – ta promjena je došla prebrzo. Rada danas priznaje da joj je bilo teško da prihvati novu dinamiku, ali da s odmakom vidi stvari drugačije.
- Danas razumije da život ide dalje.
- Ali rana prerane majčine smrti i dalje postoji.
- Ostaje kao podsjetnik koliko su porodične veze krhke, ali dragocjene.
Uprkos toj prošlosti, Rada danas jasno zna šta želi. Više nije sama – u njenom životu postoji neko poseban. Ne govori mnogo o toj vezi, ali više ne skriva želju za djetetom. Ne radi se samo o njoj. Prinova bi bila radost i za njenog oca, koji bi postao djed, i za sestru, koja bi s osmijehom prihvatila ulogu tetke. Za njih, to dijete bi donijelo novu nadu – porodični smisao koji su jednom izgubili, a sada mogu ponovo pronaći.
Rada danas balansira između javnog i privatnog života.
- Slava joj više nije centar postojanja.
- Roditeljstvo ne doživljava kao žrtvu, već kao inspiraciju.
Dijete je za nju više od životne faze – ono je nova priča, nastavak porodične ljubavi koju želi da izgradi na drugačiji način. Iako ne traži savršen trenutak, osjeća da se pravi osjećaj polako približava. Ne donosi ishitrene odluke, već sluša sebe – zrelu, smirenu, autentičnu sebe.
Ono što je posebno kod Rade je otvorenost. Bez srama govori o ranama koje nosi, o osobi koja više nije prisutna, o promjenama koje su je oblikovale. Njene riječi nisu tu da izazovu sažaljenje, već da pokažu da je moguće iz tuge rasti, iz bola voljeti, iz gubitka stvarati.
Publika je već godinama prati kao pjevačicu, ali sada je prepoznaje i kao ženu koja zna šta znači izgubiti, ali i pronaći snagu da sanja ponovo. Njena iskrenost nije taktika – to je istina žene koja je prošla kroz mnogo toga, ali i dalje vjeruje u budućnost ispunjenu ljubavlju.
I možda, upravo zbog toga, njeni snovi više nisu samo privatni. Oni postaju tiha inspiracija za sve one koji se boje da priznaju koliko žele nešto jednostavno – osmijeh djeteta, zagrljaj bliskosti, dom u kojem se ljubav šapuće, ali osjeća snažno.
