Danas ćemo psiati o priči koja je uspjela da obiđe cijeli svijet i koja je ostavila mnoge ljude u šoku. Šta se tačno dešava možete da pročitate u nastavku članka.
Priča o Ljiljani Simić, ženi srpskog porijekla koja je veći dio života provela u Kanadi, završila je tragično u septembru 2020. godine. Ovaj događaj potresao je i Balkan i dijasporu, ostavljajući gorak podsjetnik na to koliko povjerenje može biti zloupotrijebljeno. Ljiljana je postala žrtva brutalnog zločina iz koristoljublja, koji je počinio njen partner Zoran Marić, kasnije osuđen na 40 godina zatvora.
Rođena u Lipljanu, djetinjstvo i mladost provela je u Kragujevcu. Bila je poznata kao vrijedna i istrajna žena koja je decenijama gradila život u Kanadi, ali nikada nije zaboravila svoje korijene. Često je dolazila na Balkan, a posljednjih šest mjeseci života provela je u Kotoru, u stanu koji je planirala da proda kako bi se vratila u Kanadu. Maštala je o novom početku, noseći sa sobom uspomene i kontakte koje je godinama sticala.
Sudbonosnog 3. septembra 2020. godine, njen život prekinut je na najokrutniji način. Marić, s kojim je bila u vezi, namamio ju je pod izgovorom romantične vožnje i zalaska sunca. Umjesto toga, odvezao ju je u selo Mokrine kod Herceg Novog, gdje joj je oduzeo život. Obdukcija je pokazala da je smrt nastupila gušenjem, uz teške povrede – polomljene obje vilice.
Najpotresnije u cijeloj priči jeste činjenica da je Ljiljana bezrezervno vjerovala čovjeku koji ju je izdao. Sudija Višeg suda u Podgorici naglasio je da je Marić zloupotrijebio to povjerenje na najpodmukliji način, vođen isključivo pohlepom. Nakon ubistva, tijelo je spalio, a zatim se danima vozio njenim džipom i trošio novac sa njenih računa.
Policija je ubrzo krenula tragom finansijskih transakcija.
- Kamere su snimile Marića kako podiže novac s bankomata
- Snimljen je i dok vozi Ljiljanino vozilo
- Video nadzor u zgradi u naselju Dobrota pokazao je njihove ulaske i izlaske neposredno prije ubistva
Ovi dokazi, zajedno s finansijskim tragovima, nepobitno su ga povezali sa zločinom. Ljiljanina prijateljica, koja je trebalo da je odveze na aerodrom u Dubrovniku, prijavila je njen nestanak tri dana kasnije. Kada je ustanovljeno da se nikada nije ukrcala na let za Kanadu, istraga je krenula u pravcu sumnjivih okolnosti. Policija je rekonstruisala događaje i vrlo brzo došla do Marića, čije ponašanje nije ostavljalo prostor za sumnju.
Ono što je posebno šokiralo javnost bila je hladnokrvnost kojom je postupao nakon zločina. Dok su Ljiljanini rođaci i prijatelji tragali za njom, Marić se ponašao kao da se ništa nije desilo – vozio je njen automobil, trošio njen novac i nastavio da živi uobičajeno. Tek kada su dokazi izašli na vidjelo, njegova krivica postala je očigledna.
Suđenje je trajalo godinama i otkrilo brojne detalje koji su potresli javnost. Dokazi su jasno ukazivali na Marićevu odgovornost. Međutim, u vezi sa drugim optuženim, Delićem, sud nije pronašao dovoljno elemenata za presudu, pa je on oslobođen zbog nedostatka dokaza. Kako je navedeno, nije bilo nedvosmislenih tragova koji bi potvrdili njegovu ulogu u zločinu.
Porodica u Kragujevcu i danas teško nosi gubitak. Rođaci naglašavaju da je Ljiljana bila osoba puna energije, uvijek spremna da pomogne i podijeli ono što ima. Živjela je između dva svijeta – u Kanadi je gradila karijeru i stabilnost, a na Balkanu je čuvala korijene i porodične veze. Nažalost, baš u zemlji koju je voljela i gdje je planirala provesti mirnije dane, doživjela je najgoru sudbinu.
Ovaj slučaj snažno je odjeknuo u javnosti.
- Mediji su isticali da je povjerenje pretvoreno u smrtonosnu zamku
- Posebno je naglašeno da je Ljiljana planirala novi početak u Kanadi, ali joj je to zauvijek uskraćeno
- Javnost je bila potresena surovošću i hladnoćom finansijski motivisanog ubistva
Njeno ime danas ostaje u pričama rodnog kraja, među prijateljima i porodicom. Sjećanje na nju podsjeća da iza svakog crnog naslova stoji stvarna osoba – sa snovima, nadama i planovima.
Ljiljanin život tragično je prekinut, ali sjećanje na nju ostaje, kao i nada da će pravda i istina uvijek pobijediti podmuklost i pohlepu. Njena priča postaje opomena – da budemo oprezni, da cijenimo povjerenje i da ne zaboravimo koliko ono može biti krhko kada se nađe u pogrešnim rukama.
