Današnji članak je posvećen Meši Selimoviću koji je jedan od najvećih književnika sa prostora bivše države koji je ostavio neizbrisiv trag.
Ljubavna priča između Meše Selimovića i Daroslave Božić, pravoslavke i kćeri generala, nije bila obična – predstavljala je duboku povezanost dvoje ljudi koji su svojim odnosom prevazišli vjerske i kulturne podjele. Njihova veza temeljila se na međusobnom poštovanju, razumijevanju i ljubavi prema životu i umjetnosti. U vremenu kada su društvene norme bile strože i oštrije u pogledu različitosti, oni su hrabro pokazali da iskrena emocija ne poznaje granice vjerske pripadnosti.
Kada su Daroslavu pitali što je vidjela u “muslimanu Meši”, ona je jednostavno odgovorila da je prepoznala čovjeka koji je vrednovao ljudskost iznad svih identitetskih etiketa. Taj odgovor bio je ogledalo vrijednosti koje su njegovali u svom odnosu – autentičnost, bliskost i duhovna srodnost.
- Mešina književna ostavština odražava duboko promišljanje o moralnim i psihološkim dilemama, sukobima između dobra i zla, istine i laži, slabosti i hrabrosti. Bio je majstor u prikazivanju unutarnjih previranja čovjeka. Djela poput “Derviš i smrt” i “Tvrđava” postala su nezaobilazni dio regionalne književnosti i sastavni dio obrazovanja mnogih generacija. Iza tih stranica stajao je pisac koji je, uprkos političkim pritiscima, ostao vjeran onome što je smatrao ljudskom istinom.
Rođen 1910. godine u Tuzli, školovao se u rodnom gradu, a zatim u Beogradu, gdje se istaknuo kao izuzetan student jezika i književnosti. Iako rođen u muslimanskoj obitelji, jednom je izjavio da se po nacionalnosti osjeća kao Srbin, što je dodatno oslikavalo njegovu složenu i višeslojnu identitetsku strukturu.
- Tokom Drugog svjetskog rata, Meša se pridružio Narodnooslobodilačkom pokretu. Bio je aktivni član, ali ni članstvo u Komunističkoj partiji nije ga poštedjelo kasnijih političkih progona. Postao je meta raznih kritika, ogovaranja i neprijateljskih pritisaka, što je ostavilo traga i na njegovom zdravlju i unutrašnjem miru.
Jedan od najintimnijih i najtežih trenutaka u njegovom životu bio je odlazak iz Sarajeva. Zajedno s Daroslavom, preselio se u Beograd, tražeći novu sredinu u kojoj bi mogao pronaći spokoj. Pisao je prijatelju da je život u Bosni postao previše iscrpljujuć, te da ga je društvo odbacilo samo zato što se isticao “jedan centimetar iznad prosjeka”. Na dan odlaska iz Sarajeva, izrekao je rečenicu koja je zvučala kao kraj jednog poglavlja: “Danas odlazim i ne vraćam se.”
U Beogradu je pronašao utočište. Bio je okružen prijateljima poput Dobrice Ćosića i Antonija Isakovića. Večeri su bile ispunjene pisanjem, dok je Darka – kako je Daroslavu zvao – sjedila tiho, čitajući, heklajući i slušajući njegove misli. Nakon svakog novog poglavlja, ona bi mu čitala rukopis, s pažnjom i ljubavlju koja nadilazi riječi. Njihov zajednički život bio je tih, ali ispunjen dubinom i razumijevanjem koje se rijetko viđa.
Daroslava je bila njegov oslonac. Bez potrebe da se ističe, podržavala je njegovu umjetnost, nosila s njim teret kritika i izolacije, dijelila njegovu tišinu i tugu. Nakon njegove smrti, rekla je nešto što je ostavilo dubok dojam: da je znala da se neće vratiti, legla bi kraj njega i zauvijek ostala. Ta izjava svjedoči o snazi njihove povezanosti – vezi koja nije bila izgrađena na konvencijama, već na neizgovorenom razumijevanju i potpunoj predanosti.
- Kada ju je nepoznata žena upitala što je, kao kći generala, pronašla u Meši, Daroslava je odgovorila s jasnoćom koja briše svaku sumnju: ljubav prema čovjeku koji je cijenio ljudskost iznad svega. Te riječi nisu bile samo odgovor, već poruka – poruka da ljubav i poštovanje ne poznaju vjerske, nacionalne ni kulturne granice.
Kroz život i djelo, Meša Selimović ostavio je naslijeđe koje nadilazi književnost. Pokazao je da je vrijednost čovjeka u djelima, riječima i poštenju, a ne u imenu ili pripadnosti. Njegova priča s Daroslavom ostaje simbol bezuvjetne ljubavi, ustrajnosti i tihe borbe protiv predrasuda. Ljubav koja je živjela tiho, ali snažno – i koja je, čak i nakon smrti, ostala da svijetli kao svjetionik ljudske istine i dostojanstva.
