Par sedmica prije 5. jula 2025. godine sve je veći osjećaj nelagode u svijetu. Razlog za to se nalazi u japanskoj mangi koja je predvidjela navodno da će se tog dogažaja desiti katastrofalan događaj.
Japanska umjetnica Rio Tacuki postala je predmet intenzivne pažnje nakon što je 2021. godine objavila svoje djelo Budućnost koju sam vidjela. U toj mračnoj narativnoj fikciji, Tacuki aludira na veliki događaj koji bi se, prema priči, trebao dogoditi 5. jula 2025. godine. Iako nikada nije otkriveno o kakvoj se katastrofi radi, sam datum izazvao je ozbiljnu zabrinutost, posebno unutar Japana i među turistima koji planiraju posjetu toj zemlji.
Početno shvaćeno kao neobično proročanstvo ograničeno na ljubitelje mange, djelo je ubrzo privuklo pažnju globalne publike. Kroz društvene mreže poput TikToka i X-a, korisnici su svakodnevno počeli objavljivati videozapise, komentare i analize, upoređujući scene iz mange sa aktuelnim svjetskim dešavanjima. Neki su otišli korak dalje i razvili teorije zavjere koje uključuju mogućnost prirodnih katastrofa, terorističkih napada ili čak nadnaravnih intervencija.
- Iako ne postoji nijedan konkretan dokaz da će tog datuma doći do bilo kakvog incidenta, efekti ove kolektivne bojazni već su vidljivi.
- Najveći udar pretrpio je turistički sektor Japana.
- Podaci ukazuju na značajan pad rezervacija iz Azije – iz Hong Konga smanjene su za 50%, dok su posjete iz Kine, Tajlanda i Vijetnama opale čak do 83%.
- Turisti sve češće otkazuju planove jer mnogi poistovjećuju fikciju s mogućom realnošću.
Ova situacija dodatno komplikuje stanje za japansku ekonomiju, koja je tek počela da se oporavlja od dugotrajnih posljedica pandemije COVID-19. Sada se suočava s novom prijetnjom – ne stvarnom, već psihološkom. Iako nema naznaka o bilo kakvoj opasnosti, kolektivna tjeskoba izazvana fikcijom postaje snažnija od zvaničnih demantija i saopćenja vlasti.
Japanski zvaničnici pokušavaju smiriti javnost. Guverner prefekture Mijagi, Jošihiro Murai, obratio se građanima i turistima poručujući da nema razloga za paniku i da ne treba vjerovati dezinformacijama. Međutim, njegova izjava naišla je na ograničen odjek. Mnogi sve više vjeruju alternativnim izvorima, a povjerenje u institucije slabi.
U srcu ove pojave nalazi se zanimljiv odnos između umjetnosti i stvarnosti. Iako manga nikada nije bila zamišljena kao predviđanje budućnosti, već kao umjetnički izraz, njen mračan ton, simbolika i konkretan datum probudili su kod ljudi osjećaj stvarne prijetnje. U vremenu prepunom nesigurnosti i brze izmjene informacija, granica između fikcije i stvarnog iskustva postaje mutna.
- Društvene mreže dodatno pospješuju širenje straha.
- Jedna objava često izazove lavinu komentara, reinterpretacija i emocija.
- Te reakcije potom utiču na ponašanje ljudi, konkretno kroz promjene planova putovanja ili odustajanja od rezervacija.
- Takva dinamika dovodi do stvarnih ekonomskih posljedica.
Stručnjaci upozoravaju da se ovdje može govoriti o obliku kolektivne psihoze. To je stanje u kojem veliki broj ljudi povjeruje u nešto neutemeljeno, ali kroz stalno ponavljanje i emocionalni pritisak, to postaje uvjerljivo kao činjenica. U ovom slučaju, posljedice su već mjerljive kroz gubitke u turizmu i pad javnog povjerenja.
Iako mnogi Japanci ostaju skeptični ili čak ravnodušni prema cijelom fenomenu, van Japana – naročito među mlađim generacijama – osjeća se veći stepen uznemirenosti. Neki korisnici društvenih mreža idu korak dalje i dodaju nove elemente proročanstvu, stvarajući složene narative koji se povezuju s drugim simboličnim datumima i svjetskim događajima.
Da li će 5. juli 2025. biti običan dan kao i svaki drugi, ili će se dogoditi nešto izvanredno, ostaje da se vidi. Međutim, bez obzira na ishod, već sada je jasno da ovaj slučaj ilustrira snagu umjetnosti, utjecaj digitalnih platformi i moć sugestije na kolektivno ponašanje.
- Ova epizoda može poslužiti kao upozorenje o važnosti kritičkog razmišljanja.
- Razlikovanje činjenica od fikcije postaje nužno u svijetu gdje informacije kolaju bez provjere.
- Strah potaknut neprovjerenim tvrdnjama može imati jednako stvaran utjecaj kao i pravi događaj.
U konačnici, ova priča nas podsjeća koliko je tanko tlo između stvarnog i zamišljenog – i kako u doba digitalne povezanosti, i jedno i drugo može imati jednak utjecaj na svakodnevicu.
