Zajednički život često može biti jedan od najsretnijih perioda za dvoje ljudi, ali se mogu pretvoriti i u stres ukoliko se planovi i želje ne podudaraju. Tako je bilo kod žene o kojoj pišemo u današnjem članku.
Njen suprug je jasno stavio do znanja da želi još jedno dijete i da će, ukoliko se to uskoro ne dogodi, razmisliti o razvodu. Za nju, takva izjava bila je snažan i bolan udarac. Ima tek 27 godina, a iza sebe već jedno teško iskustvo – prvu trudnoću, koja je bila neplanirana i emocionalno zahtjevna. Trebalo joj je mnogo vremena da prihvati sve promjene koje majčinstvo nosi, kao i da pronađe unutrašnju snagu da nastavi dalje.
Uprkos svemu, uspjela je završiti fakultet, pronaći posao i stvoriti koliko-toliko stabilan život za sebe i svoje dijete. Ipak, sada kada muž insistira na još jednom djetetu, osjeća da nema dovoljno energije za sve izazove koje bi to donijelo. Samo jedno dijete ponekad je dovoljno zahtjevno, a pomisao na dvoje trenutno u njoj budi nesigurnost i strah.
Suprug, međutim, njeno oklijevanje vidi kao sebičnost. Smatra da njihovo prvo dijete ne bi smjelo odrastati samo, bez brata ili sestre. Za njega, pravo vrijeme za proširenje porodice je upravo sada, jer vjeruje da kasnije više neće biti moguće. Sa svojih 37 godina, osjeća da mu vrijeme izmiče i da nema prostora za čekanje. Njegova želja postaje toliko snažna da otvoreno prijeti razvodom, tvrdeći da ne može živjeti sa ženom koja ne dijeli iste planove.
- On osjeća pritisak zbog godina i želi sigurnost da će imati veću porodicu.
- Ona osjeća pritisak jer još nije spremna ponovo prolaziti kroz trudnoću i majčinstvo.
Ona, ipak, nikada nije rekla da ne želi drugo dijete. Naprotiv, u njenim mislima postoji mogućnost da jednog dana proširi porodicu, ali tek kada bude emocionalno stabilnija i sigurnija u sebe. Trenutno uči kako da bude strpljiva, kako da balansira posao i roditeljstvo i kako da pronađe malo vremena samo za sebe.
Ono što je najviše boli jeste nedostatak razumijevanja od strane supruga. Umjesto podrške, suočava se s pritiskom i ultimatumima. Takva vrsta emocionalnog pritiska stvara kod nje krivicu i sumnju: pita se da li je zaista sebična, loša majka ili žena koja razočarava osobu koju voli.
S jedne strane, ona zna da ima pravo da odlučuje o svom tijelu i tempu kojim će živjeti. Majčinstvo je naporno, a svaka žena najbolje zna kada je spremna ponovo proći kroz trudnoću, porođaj i godine intenzivne brige. S druge strane, svjesna je da brak podrazumijeva kompromis, da ljubav uključuje slušanje i uvažavanje želja oba partnera.
Njena dilema postaje sve teža:
- da li da pristane na suprugovu želju i rodi drugo dijete, iako nije spremna
- ili da ostane dosljedna sebi i rizikuje da izgubi brak
To je borba između vlastitih granica i tuđih očekivanja, između ljubavi prema partneru i ljubavi prema samoj sebi.
Razlika u godinama dodatno komplikuje situaciju. On sa 37 godina smatra da nema vremena za čekanje, dok ona sa 27 osjeća da joj život tek počinje i da ima dovoljno godina ispred sebe. Za nju je prerano za tako stroge odluke, jer smatra da odluka o djetetu treba da dođe iz unutrašnje želje, a ne iz prisile.
Njena ispovijest pokreće važno pitanje: koliko su partneri spremni da se međusobno slušaju i uvažavaju kada je riječ o krupnim životnim odlukama? Odluka o djetetu ne može biti nametnuta od jedne strane – to mora biti zajednička odluka, donesena iz ljubavi i uzajamnog poštovanja.
Ova žena jasno pokazuje da nije problem u tome što nikada ne želi drugo dijete, već u tome što ga ne želi sada. Njen partner, nažalost, nema strpljenja da sačeka. To stvara zid između njih, zid nerazumijevanja i bola.
Na kraju, ona stoji pred najtežim izborom: da li popustiti pred pritiskom i krenuti putem za koji se ne osjeća spremnom ili ostati vjerna sebi, pa makar to značilo gubitak braka. Bez obzira na ishod, njena priča podsjeća da nijedna žena ne bi trebala osjećati krivicu zbog toga što želi poštovati svoje tijelo, svoje emocije i svoj životni ritam.
