Narod Huzna koji je poznatiji kao Buruši je izolovan na krajnjem sjeveru Pakistana uz samu granicu sa Himalajima. Ovi ljudi već godinama iznenađuju sve svjetske naučnike jer se smatraju nazdarvijim narodom na svijetu.
U središtu svakodnevnog života naroda Hunza, smještenog u planinskoj dolini na krajnjem sjeveru Pakistana, nalazi se skroman plod – kajsija. Iako izgleda kao obično voće, ona igra centralnu ulogu u njihovoj kulturi, ishrani i, kako mnogi vjeruju, izuzetnoj dugovječnosti. Iako nema službenih zapisa koji bi precizno potvrdili godine koje Hunze dosežu, vjeruje se da mnogi među njima žive preko 100 godina, pa čak i do 145.
Posebno su intrigantna svjedočenja o tome da žene rađaju i u šezdesetim godinama, dok su maligne bolesti gotovo nepoznate u ovoj zajednici. Zdravstvena slika i vitalnost ovog naroda dramatično se razlikuju od ostatka Pakistana, gdje je prosječan životni vijek oko 67 godina. Ono što Hunze čini posebnima nije samo genetika, već i način života koji njeguje ravnotežu i povratak osnovama.
Osnovu njihove prehrane čini jednostavna, prirodna ishrana, bez industrijskih dodataka, konzervansa, šećera i zasićenih masti. Prerađena hrana gotovo da ne postoji u njihovoj svakodnevici.
- Kajsije, kako svježe tako i osušene, su prisutne u gotovo svakom obroku.
- Njihove koštice melju i koriste za proizvodnju ulja, koje se koristi i u prehrani i u njezi tijela.
- Tokom perioda posta, koji može trajati i više sedmica, konzumiraju samo sok od kajsije i koštice, što im pomaže u detoksikaciji organizma i jačanju imuniteta.
Pored kajsije, na njihovom jelovniku nalazimo lokalne žitarice poput prosa i ječma, zatim mahunarke, krompir i svježe povrće, najčešće pripremljeno uz minimalnu termičku obradu. Meso jedu rijetko, najčešće u svečanim prilikama ili tradicionalnim okupljanjima.
- Hrana im je lokalno uzgojena, bez hemikalija i pesticida.
- Ishrana obiluje vlaknima, prirodnim šećerima i biljnim proteinima.
- Njihovo tijelo se ne opterećuje viškom toksina, što značajno doprinosi općem zdravlju i vitalnosti.
Pored ishrane, Hunze vode izrazito aktivan i fizički dinamičan život. Njihova svakodnevnica uključuje hodanje kroz planinske predjele, često na velikim udaljenostima i uzbrdicama. Fizička aktivnost nije trenirana navika – ona je ugrađena u ritam dana.
- Joga, meditacija i tišina važan su dio njihovog mentalnog zdravlja.
- Stres je gotovo nepoznat pojam – društvo funkcioniše kroz kolektivni mir i međusobno poštovanje.
- Ritam života im je sporiji, ali stabilniji – što omogućava emocionalnu ravnotežu.
Njihova kultura obiluje zanimljivostima. Jezik koji govore – buruški – ne pripada nijednoj poznatoj jezičkoj grupi u regiji, a postoji teorija da su potomci vojnika Aleksandra Makedonskog. Njihova svjetlija put i osebujan izgled dodatno podstiču ove pretpostavke.
Zapanjujuće je i ono što jedu kao hljeb. Ne koriste kvasac niti aditive – njihov hljeb se pravi od proklijalog žita, koje obiluje enzimima i nutrijentima.
- Ovaj hljeb je izuzetno zdrav, lako probavljiv i ne opterećuje probavni sistem.
- Značajno se razlikuje od industrijskog, a priprema traje duže, što samo doprinosi njegovoj nutritivnoj vrijednosti.
Piju vodu iz glečerskih izvora, koja je bogata prirodnim mineralima, a istovremeno niskog zagađenja. Stručnjaci vjeruju da ova voda ima alkalna svojstva, što dodatno doprinosi balansu organizma i štiti od raznih bolesti.
U konačnici, ono što Hunze čini jedinstvenima nije jedan magični sastojak, već cjelokupan način života. Oni ne tragaju za naprednim suplementima niti se oslanjaju na moderne medicinske tretmane. Njihov život potvrđuje da zdravlje dolazi iz sklada s prirodom, jednostavne ishrane i mirnog duha.
- Njihova dugovječnost nije slučajna, već rezultat dosljednosti i discipline.
- Žive u skladu s godišnjim dobima, poštujući ritam prirode.
- Zdravlje nije privilegija, već posljedica životnog stila.
U vremenu brzine, stresa, zagađenja i konzervirane hrane, njihov primjer postaje tiha lekcija. Pokazuju nam da istinska snaga nije u onome što imamo, već u načinu na koji živimo – i koliko pažnje poklanjamo sebi, svom tijelu i prirodi koja nas okružuje.
