Muzička scena je ovog vikenda ostala bez još jednog velikana, a to je Teri Rid, popularni britanski rock pjevač koji je poznat po nadimku “Supelungs”. Preminuo je u 75. godini života.
Iako je imao velike planove za jesen 2025. godine, uključujući opsežnu turneju, Teri Rid bio je primoran da otkaže sve nastupe samo mjesec dana prije smrti. Razlog su bile komplikacije povezane s liječenjem raka. Njegov odlazak nije bio potpuno iznenađenje, jer je tokom ljeta već obavijestio svoje obožavaoce o odgađanju koncerata u Velikoj Britaniji, Irskoj i Norveškoj. Iako ga je to pogodilo, ostao je optimističan, izražavajući nadu da će se vratiti na scenu i nastupati u gradovima u kojima nikada ranije nije svirao. Nažalost, sudbina mu nije dala priliku da još jednom stane pred publiku.
Rođen 1949. godine u Kembridžširu, Rid je muzičku karijeru započeo kao pjevač u bendu Peter Jay and the Jaywalkers, ali je ubrzo odlučio krenuti samostalnim putem. Još kao vrlo mlad, nastupao je kao predgrupa legendarnim Rolling Stonesima, a kasnije dijelio scenu sa slavnim imenima poput Cream, Fleetwood Mac i Jethro Tull. Bio je neizostavan dio londonske muzičke scene šezdesetih godina, gdje je svojim snažnim vokalom i harizmom osvojio veliki broj obožavalaca. Posebno je poznato njegovo prijateljstvo s Jimi Hendrixom, koje je ostalo zabilježeno kao jedno od svijetlih poglavlja tog doba.
- Mnogi ga pamte po tome što je odbio postati pjevač Led Zeppelin-a.
- Kada je Jimmy Page tražio pjevača, Rid je preporučio Roberta Planta i bubnjara Johna Bonhama.
- Odbio je i ponudu Deep Purple-a, ostajući vjeran svojoj viziji i nezavisnom putu.
Njegova odluka nije bila motivisana strahom od slave, već željom da ostane autentičan. U jednom od intervjua, našalio se: „Dao sam im pola benda, zar to nije dovoljno?“ Ova rečenica savršeno oslikava njegovu skromnost i duhovitost.
Tokom karijere objavio je sedam albuma, a posebno se ističe “Seeds of Memory” iz 1976. godine, koji je među ljubiteljima britanskog rocka stekao kultni status. Njegov debi album iz 1968. godine, “Bang Bang, You’re Terry Reid”, predstavio ga je kao moćnog izvođača s jedinstvenim glasom. Tokom osamdesetih godina, povukao se iz glavnog toka muzičke scene, ali je i dalje radio u studiju s poznatim imenima poput Don Henleyja i Marianne Faithfull.
- Album “The Driver” (1991.) pokazao je njegovu kreativnu snagu i nakon povlačenja iz javnosti.
- Posljednji značajan rad, “The Other Side of the River” iz 2016., dokazao je da nije izgubio ni trunku talenta.
U intervjuu iz 2024. godine za Classic Rock Magazine, Rid je otkrio svoj opušteni pristup muzici: „Muzika mi je uvijek bila igra. Kao klinac sam pjevao po kafanama, a otac bi se šalio da sam jedini pjevač u selu gdje nema vodoinstalatera.“ Ta jednostavna izjava odražava njegovu životnu filozofiju – muziku je shvatao ozbiljno, ali sebe nikada previše ozbiljno.
Njegova smrt izazvala je brojne reakcije. Joe Bonamassa, svjetski poznati gitarista, opisao ga je kao jednog od „najmoćnijih glasova rokenrola“ i istaknuo koliko je bio važan kao mentor. Kritičari su ga smatrali jedinstvenim, neukrotivim i potpuno svojim. Aleksandar Dragaš ga je opisao riječima: „Čovjek izvan formule – onaj koji je izabrao umjetnost, a ne tržište.“
- Njegov uspjeh nije mjerljiv brojem hitova ili naslovnica.
- Bio je poznat po glasu koji je mogao „lomiti staklo, a istovremeno umirivati dušu“.
- Principi i umjetnički integritet bili su mu važniji od brze slave.
Do kraja života ostao je vjeran muzici, planirajući da posljednju turneju izvede u što većem obimu. Međutim, bolest ga je spriječila da te planove ostvari. Preminuo je okružen porodicom, ostavljajući iza sebe suprugu Anet i bogato muzičko naslijeđe.
Njegov rad i danas inspiriše nove generacije muzičara. Teri Rid nije bio samo pjevač – bio je priča o izborima, o ostanku vjeran sebi, o umjetniku koji je mogao imati svjetsku slavu, ali je izabrao put na kojem je mogao slobodno disati. Njegovo naslijeđe ostaje u pjesmama, pričama i sjećanjima onih koji su imali priliku čuti njegov glas uživo.
- Njegova karijera podsjeća da je ponekad veća hrabrost odbiti priliku nego je prihvatiti.
- Bio je most između generacija muzičara, povezujući šezdesete s modernim vremenima.
- Njegov rad ostaje svjetionik svima koji žele stvarati bez kompromisa.
U svijetu muzike, njegovo ime i glas i dalje odzvanjaju kao dokaz da prava umjetnost nikada ne umire.
