U trenutnom vremenu veliki je broj inovacija koje nam olakšavaju svakodnevnicu, tako da je mali broj onih koji bi se vratili u prošla vremena kako bi živjeli kao njihovi preci. Danas ćemo pisati o novostima koje stižu iz Azije, a riječ je o jednom jako misterioznom selu.
Usprkos napretku savremenog doba, postoji zajednica koja živi u skladu s prirodom, izvan granica onoga što većina smatra mogućim. U srcu planinske provincije Guizhou u Kini, na nadmorskoj visini od oko 1800 metara, smjestila se jedinstvena ljudska zajednica – selo skriveno unutar špilje, daleko od asfaltiranih puteva, prometa i svih pogodnosti koje nudi moderna civilizacija.
Ova skupina ljudi, više od sto pojedinaca, živjela je decenijama gotovo u potpunom izoliranju. Njihov svakodnevni život odvijao se unutar prirodnog skloništa koje je pružala špilja, u prostoru bez struje, interneta i betonske infrastrukture. Ono što se na prvi pogled može učiniti kao povratak u prošlost, u njihovom slučaju predstavlja izbor – oblik opstanka i izražavanja autonomije.
Do sela se može doći isključivo pješice, i to nakon dužeg i napornog uspona. Nema ceste, nema vozila, nema mostova. Samo strma staza vodi do mjesta gdje je oblikovan sasvim poseban svijet. Ipak, ni ovakva fizička nedostupnost nije spriječila stvaranje uređene i funkcionalne zajednice. Ljudi su se okupljali, živjeli u skladu s prirodom i međusobno pomagali, a čak je i obrazovanje bilo prisutno. Nekada je u toj špilji djelovala škola sa 186 učenika, što dovoljno govori o ozbiljnosti kojom su pristupali budućnosti svoje djece.
- Obrazovanje se odvijalo u nevjerojatnim uvjetima – bez modernih nastavnih sredstava, bez tehničke opreme, ali s velikom odlučnošću i predanošću. Ova zajednica pokazala je kako dostojanstvo i snaga duha mogu nadomjestiti odsutnost materijalnih pogodnosti. Njihova svakodnevica nije bila luksuzna, ali bila je protkana smislom, stabilnošću i jasno definiranim vrijednostima.
Početkom 2000-ih, kineske vlasti donose odluku o zatvaranju sela. Zvanično obrazloženje bilo je da “u Kini više ne žive ljudi u pećinama”. Takva tvrdnja naišla je na snažnu reakciju javnosti jer nije bila riječ o primitivnom društvu, već o ljudima koji su samoinicijativno, bez pomoći države, stvorili održiv sistem života u ekstremnim uslovima. Medijska pažnja tada se usmjerila prema ovom mjestu, a znatiželja je navela i turiste i istraživače da se lično uvjere u način života koji prkosi savremenim standardima.
Kao rezultat toga, vlasti su odlučile premjestiti dio stanovništva – naročito djecu – u internate i obrazovne institucije koje su nudile formalno bolje uslove. Ipak, značajan broj ljudi ostao je u špilji, vjeran svojoj zemlji, okolini i životnoj filozofiji. Za njih, život u toj tamnoj, hladnoj, ali poznatoj unutrašnjosti nije bio simbol zaostalosti, već izraz slobode – od modernih očekivanja, od konzumerizma, od buke koja odvaja čovjeka od sebe.
- Njihova priča pokreće važno pitanje: Šta zaista znači biti civiliziran? Je li to samo pristup digitalnim tehnologijama, postojanje infrastrukture i povezanost s urbanim centrima, ili civilizacija uključuje i duhovno bogatstvo, međusobnu povezanost, otpornost i domišljatost?
Danas, špiljsko selo u Guizhouu ostaje živi podsjetnik da napredak ne mora izgledati jednako za sve. Neki biraju tišinu i prirodu, jer tamo pronalaze više ravnoteže, više smisla i manje lažnih potreba. Bez obzira na to hoće li i kada ova zajednica odlučiti da se u potpunosti uključi u tokove modernog društva, vrijednosti koje su izgradili – samodostatnost, jedinstvo i mirna postojanost – ostaju snažna poruka svijetu koji često zaboravlja što znači živjeti ispunjeno.
