Smrt Šabana Šaulića je bila velika tragedija za mnoge ljude na Balkanu a pogotovo za njegovu kćerku Ildu koja je doživjela veliki emotivni preokret. Nakon toga je odlučila promjeniti život te je skupa sa suprugom i djeovm odselila u Ameriku.
U djetinjstvu je često mijenjala adrese zbog navike svoje majke Gordane Šaulić, koja je bila poznata po stalnim renovacijama doma. Svaka nekoliko godina interijer bi bio izmijenjen do neprepoznatljivosti, što je u jednoj anegdoti kulminiralo time da se Šaban Šaulić, vraćajući se s puta, pokušao ušuljati u pogrešan stan. Ta epizoda, iako duhovita, u pozadini je nosila sliku života prepunog promjena, kojem je Ilda bila izložena od malih nogu.
Kada je kasnije stvorila vlastiti dom sa Bojanom Vučkovićem, uspješnim poduzetnikom, napokon je osjetila ono što joj je dugo nedostajalo – stabilnost. Rođenje njihove kćeri Eme upotpunilo je tu sliku doma ispunjenog toplinom i sigurnošću. Iako je dugo zadržavala privatnost svog života u Americi, u posljednje vrijeme odlučila je podijeliti dijelove svoje svakodnevice, uključujući i slike stana u New Yorku. Taj prostor, s prozorima koji gledaju na Empire State Building, odiše elegancijom i udobnošću. Sve je pažljivo birano, a estetika stana govori o osobi koja cijeni mir i balans.
Karijerno, Ilda se udaljila od svjetla pozornice. Umjesto glazbe, svoj je put pronašla u tenisu, gdje danas radi kao trenerica. U toj ulozi pokazala je novu dimenziju sebe – sposobnu, predanu i strastvenu.
- Ipak, njen život nije samo niz uspjeha i luksuza. Iza kulisa krije se emotivna priča o odnosu s roditeljima, koji su ostali u domovini. U jednom trenutku odlučila ih je iznenaditi posjetom. Ono što je tada zatekla duboko ju je pogodilo. Kuća je bila ispunjena mirisom pokvarene hrane, a roditelji su izgledali umorno i iscrpljeno. Frižider je bio prepun ostataka, dok su se trudili očuvati ono malo što su imali.
U želji da im pomogne, napunila je kuhinju svježim i zdravim namirnicama, te im pripremila obroke koji su odražavali njenu brigu. Kupila je novu košulju za oca, a majci poklonila mekani ogrtač. No, umjesto zahvalnosti, osjetila je tiho negodovanje. Njihova pasivna tišina govorila je više od riječi. Kada se nakon deset dana vratila, obroci su i dalje stajali netaknuti, dok se u kuhinji pripremao kiseli kupus, simbol njihove postojanosti i odanosti starim navikama.
Otac je i dalje nosio istrošenu kariranu košulju, a majka je odjenula staru haljinu iz osamdesetih. U pokušaju da modernizira njihove živote, Ilda je bez mnogo razmišljanja bacila majčin stari kaput i umjesto njega donijela bundu od svile i krzna, vjerujući da će joj pružiti osjećaj dostojanstva i elegancije. Majka se divila poklonu, ali ga je samo objesila u ormar, ne noseći ga nikada.
Godinu dana kasnije, nakon majčine smrti, Ilda je pregledavala njene stvari. Među njima je pronašla bundicu još s etiketom, nikada nošenu. Taj trenutak bio je prekretnica – shvatila je da je možda pokušavala mijenjati nešto što nije trebalo biti promijenjeno. Suze su potekle dok je razmišljala o tome je li njezina pomoć bila oblik ljubavi ili pokušaj kontrole. Pitala se je li majka ikada imala želju da bundu nosi, ili je osjećala da ona ne pripada njezinom svijetu.
Najdublje urezana slika bila je ona o hladnjaku punom kostiju za mačku. Taj detalj, koji je bio uzrok neugodnog mirisa, zapravo je nosio simboliku. Bio je to dio njihove rutine, njihovih vrijednosti, njihovog doma. U svijetu gdje je Ilda tražila red, čistoću i novo, roditelji su čuvali poznato, jednostavno i njima blisko.
- Ova priča nosi univerzalnu poruku. U brizi za starije, mnogi prave sličnu grešku – pokušavaju da daju najbolje, ne shvaćajući da to „najbolje“ nije uvijek ono što drugi žele ili trebaju. Prihvaćanje roditelja onakvih kakvi jesu, sa svim navikama i ograničenjima, ponekad je najveći izraz ljubavi. U tom prihvaćanju leži mir, razumijevanje i povezivanje koje ne traži transformaciju, već poštovanje.
Dok je pokušavala pružiti ono što je smatrala vrijednim, Ilda je naučila tešku, ali važnu lekciju: ljubav nije mijenjanje drugoga, već poštivanje njegove slobode da ostane svoj.
