Šemsa Suljaković je jedno od najpoznatijih imena na našim prostorima. Njena karijera je započela još tokom sedamdesetih godina, a do danas je imala mnogo nastupa koji se pamte.
U okviru muzičkog žanra koji prožima narodnu dušu, jedna žena je ostavila neizbrisiv trag svojim autentičnim glasom, snažnim emocijama i neposrednošću. Šemsa Suljaković nije bila samo pjevačica – bila je glas naroda, žena čije su pjesme odisale životom, tugom, nadom i svakodnevnim borbama. Njena interpretacija nije bila stilizovana, već sirova, iskrena i prepoznatljiva – poput pogleda majke ili šapata prijateljice u teškom trenutku.
Ono što je činilo njen glas još dubljim bio je kontekst iz kojeg je dolazio – lični život prožet usponima i padovima, pobjedama i teškim gubicima. U brak je stupila sa samo šesnaest godina, udavši se za mladića koji je tada još pohađao osnovnu školu. Iako su dobili sina Almira, brak nije potrajao duže od dvije godine. Rani razvod bio je bolan, ali je za Šemsu označio ključan preokret – trenutak kada je odlučila da nauči živjeti samostalno, bez oslanjanja na druge.
- Nakon razvoda, svoju snagu je usmjerila na majčinstvo.
- Postala je majka koja daje sve, bez zadrške.
- Nije gledala unazad – išla je naprijed, s djetetom kao prioritetom.
- Almir, danas zreo i uspješan čovjek, ostaje njen najveći ponos.
Njena borba, međutim, nije stala na porodičnim izazovima. Tokom rata u Bosni i Hercegovini, izgubila je dva rođena brata i jednog brata od strica. Te tragedije ostavile su duboke ožiljke, o kojima rijetko govori, ali kad god to učini – iz njenih riječi izbija neizreciva tuga. „U ratu sam izgubila braću. Teško mi je o tome i danas govoriti…“, rekla je u jednom od rijetkih intervjua. Pored tih gubitaka, dodatni šok bio je i trenutak kada je njen sin ranjen – pogođen zalutalim metkom. Sve su to bile životne rane koje bi mnoge slomile. Ali ne i nju.
Umjesto da padne, svoju tugu je pretočila u muziku. Njene pjesme postale su još dublje, autentičnije, ličnije. Svaka strofa, svaki refren, nosio je njenu emociju. Nije pjevala samo o ljubavi i rastancima – pjevala je o borbi, o preživljavanju, o dostojanstvu.
Danas, kada je život usporio svoj ritam, Šemsa je pronašla mir. Više nije stalno prisutna na sceni, povukla se iz aktivne karijere, ali njeno ime i dalje ima težinu. U ulozi bake, otkrila je novu dimenziju sreće. Njen osmijeh, kada govori o unucima, najiskreniji je izraz ispunjenosti. „Unuci kažu: ‘Naša baka je Šemsa Suljaković’, i meni je to dovoljno“, priznaje s ponosom.
- Porodica joj je postala izvor mira.
- Unuci su joj razlog za osmijeh i inspiracija.
- Kroz njih prenosi mudrost, iskustvo i vrijednosti koje je životno naučila.
U svakodnevici bez reflektora, Šemsa je više nego ikad ono što je uvijek bila – žena koja stoji uspravno, čak i kada sve oko nje pada. Kroz svoje unuke i porodicu, nastavlja prenositi životne lekcije – ne kao neko ko predaje, već kao neko ko pokazuje vlastitim primjerom.
Njena prisutnost u medijima više nije česta, ali to nimalo ne umanjuje njen uticaj. Njene pjesme se i dalje slušaju i pjevaju – u kafanama, na slavljima, u tišini domova. Od generacija koje su rasle uz njenu muziku do mladih koji je tek otkrivaju, Šemsa ostaje simbol emocije i snage.
- Njena muzika ne stari, jer je ukorijenjena u stvarnom životu.
- Mnoge žene se i danas prepoznaju u njenim pjesmama.
- Pokazala je da se može biti i nježna i čvrsta – istovremeno.
U vremenu kada se popularnost često temelji na prolaznom efektu, a nestaje brže nego što je nastala, Šemsa je dokaz da ono što traje dolazi iz autentičnosti. Nije bila proizvod industrije – bila je odraz naroda. Njena snaga nije bila u agresiji ili dominaciji, već u tihoj ustrajnosti, u sposobnosti da preživi, oprosti i ostane svoja.
Kao majka, baka, umjetnica i žena koja je proživjela sve nijanse života, Šemsa Suljaković ostaje simbol epohe. Njene pjesme su ostale, ali ono što je još važnije – ostala je poruka koju prenosi: da se iz bola može stvoriti ljepota, da se iz gubitka može izrasti i da se iz jednostavnosti može graditi vječnost.
U svijetu u kojem se mnoge zvijezde gase brzo, Šemsa sjaji tiho i postojano, ne tražeći pažnju – već poštovanje. I upravo ga je, svojim životom i pjesmom, zauvijek zaslužila.
