Neda Ukraden je pjevačica koja se nalazi dugi niz godina na estradnoj sceni i za to vrijeme je napravila veliki broj hitova koji se slušaju i danas dan.
Kroz godine bogate profesionalnim uspjesima, ono što je ostavilo najdublji trag u njenom životu nisu bili reflektori ni pozornice, već odnosi ispunjeni emocijom i tišinom porodičnih trenutaka. U središtu njenog emotivnog svijeta bio je brak s Milanom Bilbijom, s kojim ima kćerku Jelenu. Iako se brak završio razvodom, taj odnos ostavio je važno poglavlje u njenoj unutrašnjoj priči.
Nakon što su se njihovi putevi razišli, u njen život je, neočekivano, ali sudbinski, ušao Moma Jakovljević – ljekar i bivši maneken. Spoj medicine i umjetnosti desio se na festivalu u Makedoniji. Ona je nastupala na sceni, on je koračao pistom. Njihov susret bio je tih, ali značajan – pogled pun poštovanja, razgovor koji je odmah pronašao dubinu.
Moma je bio mnogo više od vanjskog izgleda. Diplomirani ljekar, elokventan i smiren, zračio je dostojanstvom. Njih dvoje su imali nešto zajedničko – prošle brakove, lične borbe i unutrašnje rane koje su učile kako voljeti ponovo. Ta emocionalna sličnost stvorila je prostor za povjerenje.
- Njeno srce posebno pamti njegov dom na Dorćolu, staru porodičnu kuću punu topline.
- Tamo je pronašla tišinu koju reflektori nikada nisu mogli dati.
- Živjela je s njegovim roditeljima i bratom, pokušavajući da bude dio svakodnevice – ne kao pjevačica, već kao žena koja kuha, ide na pijacu, pomaže svekrvi i stvara toplinu bez buke.
Godine 1987. i zvanično je prijavila boravište na njegovoj adresi – čin koji je označio da više nije gost, već dio te priče. Ali život nije bio bez prepreka.
Njihov odnos nije prošao neprimijećeno. Gdje god da su se pojavili, izazivali su pažnju. Mediji, poznanici, pa i stranci, svi su imali mišljenje. Bilo je komentara, ogovaranja, pa čak i pokušaja da ih razdvoje. Neki su tvrdili da Neda nikada nije zaista ostavila Sarajevo iza sebe. I možda su djelimično bili u pravu – grad u kojem je odrasla uvijek je ostao dio nje. Ali to nije umanjilo vrijednost i stvarnost ljubavi koju je gradila s Momom.
U Beogradu je pokušavala da napravi novi početak. No, istovremeno, dio njenog srca bio je kilometrima daleko – uz njenu kćerku Jelenu, koja tada nije živjela s njom. I tu dolazimo do najvažnijeg trenutka – izbora između lične sreće i majčinske odgovornosti.
- Ključna odluka došla je kad je trebalo izabrati gdje će Jelena ići u školu.
- Preseljenje bi značilo promjenu jezika, sredine, prijatelja.
- Neda je znala: dijete mora imati stabilnost.
Bez mnogo riječi, ali s ogromnom snagom, odlučila je da pusti ono što najviše voli – da bi zaštitila ono što najviše voli. U tom trenutku, iako zaljubljena i emocionalno ispunjena, stavila je potrebe kćerke ispred vlastitih.
- Ta odluka bila je tiha prekretnica.
- Nije se vodila strašću, već zrelim razumijevanjem majčinske uloge.
- Iako je ljubav s Momom bila duboka, nije mogla nadjačati majčinsku dužnost.
Kasnije je često razmišljala o toj odluci. Znala je da je iza sebe ostavila odnos koji je mogao potrajati, ali je vjerovala da je izabrala ispravno. Moma je kasnije krenuo svojim putem – oženio se u četrdesetoj, dobio troje djece i izgradio uspješnu karijeru kao hirurg. Postao je poznat i cijenjen u medicinskom svijetu, sarađivao s nacionalnom košarkaškom reprezentacijom i obavljao rukovodeće funkcije u jednoj od vodećih bolnica.
Iako njihova ljubav nije imala “sretan kraj” u klasičnom smislu, ona nije izblijedjela. Ostala je urezana kao nježna uspomena, u kojoj su živjele tihe žrtve i veliko poštovanje.
Za Nedu, ta priča nije bila neuspjeh. Bila je životna lekcija – da prava ljubav ne traži uvijek da ostane, već da ponekad zahtijeva hrabrost da se pusti, ako je to put zaštite onih koji zavise od nas.
U svijetu gdje se često govori o ljubavi kroz idealizaciju i površnost, njen primjer govori drugačije – o ljubavi koja zna kad da stane, a kad da se povuče. I upravo u toj tišini, bez aplauza, bez velikih scena, leži snaga žene koja zna koliko vrijedi žrtva iz ljubavi.
