BONUS TEKST
Većina ljudi se barem jednom probudila usred noći, iz dubokog sna, bez vidljivog razloga. Pogled na sat tada obično pokazuje da je između tri i pet ujutro – trenutak kada je još daleko vrijeme za ustajanje. Iako se to nekima može činiti neobičnim ili čak zabrinjavajućim, riječ je o fenomenu koji je zapravo vrlo čest i, u većini slučajeva, potpuno prirodan.
U mnogim kulturama, posebno u skandinavskim predanjima, to doba nosi posebno značenje. U tim predanjima poznato je kao “vučiji sat” – razdoblje u kojem su ljudi najranjiviji, snovi najintenzivniji, a tamna strana noći najizraženija. U nekim vjerovanjima, to je čak smatrano satom kada nevidljive sile najviše djeluju – tzv. “đavolji čas”. Ovakva tumačenja preživjela su vijekove, dijelom zbog narodne tradicije, a dijelom zahvaljujući uticaju savremene kinematografije i horor žanra.
Međutim, savremena nauka nudi drugačiju, racionalnu perspektivu. Naš organizam funkcioniše u skladu s cirkadijalnim ritmom – biološkim satom koji upravlja spavanjem, buđenjem, regulacijom hormona i drugim fiziološkim procesima. Upravo u periodu između tri i pet ujutro dolazi do prirodne promjene u hemiji tijela: smanjuje se nivo melatonina, hormona sna, a tijelo se počinje pripremati za novo jutro. To može rezultirati privremenim buđenjem.
Mnogo je razloga zbog kojih se buđenja javljaju baš u to vrijeme, a većina njih je sasvim svakodnevna.
- Fiziološke potrebe, poput mokrenja, često prekidaju san. Ako u večernjim satima unosimo previše tečnosti – naročito ako sadrži kofein ili alkohol – tijelo reaguje. Kod nekih osoba to može biti i prvi znak hroničnog zdravstvenog problema, kao što su dijabetes, infekcije bešike ili trudnoća.
- Uticaji iz okoline, kao što su buka, svjetlost, vibracije telefona ili neudoban madrac, takođe mogu biti okidač. U ovoj fazi sna spavamo lakše i osjetljiviji smo na spoljašnje podražaje. Čak i promjena temperature u prostoriji može narušiti kontinuitet spavanja.
- Hormonske promjene, naročito kod žena u menopauzi, značajno utiču na kvalitet sna. Noćno znojenje i iznenadni osjećaji topline mogu izazvati više buđenja tokom noći, uključujući i u ovom ranom jutarnjem razdoblju.
- Mentalno zdravlje je jedan od ključnih faktora. Osobe koje se bore sa stresom, anksioznošću ili depresijom često se bude rano, s osjećajem nelagode ili tjeskobe. Mozak koji ne može da se “isključi” ili umiri tokom noći remeti dublje faze sna, pa se buđenje javlja kada um počinje prerano da se aktivira.
- Poremećaji spavanja kao što su nesanica, apneja, ili poremećaji u ritmu spavanja (tzv. “pomjeren biološki sat”) mogu dovesti do učestalih buđenja u ovom periodu. Noćne more ili nelagodni snovi često nas bude iz REM faze sna koja je tada najizraženija.
- Starenje takođe ima veliki uticaj. Kako godine prolaze, tijelo prirodno proizvodi manje melatonina, a san postaje kraći i fragmentisan. Starije osobe se često bude i po nekoliko puta tokom noći, bez očiglednog razloga.
Ako se ovakva buđenja dešavaju povremeno, obično nema razloga za brigu. Ipak, ukoliko postanu učestala i počnu da utiču na svakodnevno funkcionisanje, moguće je da je vrijeme da se potraži rješenje.
Evo nekoliko preporuka koje mogu pomoći:
- Izlaganje jutarnjoj svjetlosti (sunčeva svjetlost ili dnevna lampa) pomaže regulaciji unutrašnjeg sata.
- Izbjegavanje kofeina, alkohola i teških obroka u večernjim satima doprinosi stabilnijem snu.
- Lagane fizičke aktivnosti kao što su šetnja, joga ili istezanje pomažu tijelu da se umiri.
- Spavaća soba treba biti tiha, tamna i prohladna, s minimalnim ometanjima poput ekrana i nepotrebnih zvukova.
U većini slučajeva, buđenje između tri i pet ujutro nije znak nečeg mističnog niti ozbiljnog. To je samo odgovor tijela na unutrašnje i spoljašnje promjene. Ipak, ako osjećate da se san prečesto prekida i da više ne možete da funkcionišete tokom dana, razgovor s ljekarom ili specijalistom za spavanje može biti prvi korak ka boljem odmoru.
Naše tijelo ima svoj jezik. Pitanje je samo – da li ga znamo slušati.
