BONUS TEKST
Iako je mnogi svakodnevno koriste kao sastojak u slanim jelima, rajčica je sa znanstvenog aspekta zapravo voće, budući da se razvija iz cvijeta biljke i sadrži sjemenke. Unatoč tome, krajem 19. stoljeća, Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država donio je presudu kojom je rajčica klasificirana kao povrće, i to ne zbog bioloških karakteristika, već zbog njene široke primjene u pripremi jela poput umaka i salata. Ova odluka bila je praktična, ali je potpuno zanemarila znanstvenu klasifikaciju.
- Povijest rajčice vodi nas duboko u prošlost, u područja današnje Južne Amerike, posebno u Peru, Boliviju i Ekvador, gdje su je još davno uzgajale civilizacije poput Inka i Asteka. Tijekom 16. stoljeća, zahvaljujući španjolskim moreplovcima, rajčica je prenesena u Europu, ali nije odmah stekla kulinarsku popularnost. Strah i nepovjerenje prema ovoj biljci proizašli su iz činjenice da pripada istoj porodici kao i neke otrovne biljke, uključujući velebilje, što je dovelo do široko rasprostranjene sumnje u njenu jestivost.
Osobito su se viši slojevi društva bojali trovanja, jer je kiselost rajčica u kontaktu s tada uobičajenim olovnim posuđem mogla izazvati ozbiljne zdravstvene tegobe. Zbog toga su rajčice dugo uzgajane kao ukrasne biljke, a tek su kasnije pronašle put do kuhinje i tanjura.
Danas postoji više od 10 000 sorti rajčica, koje se razlikuju po boji, veličini, okusu i obliku. Iako su najčešće crvene, dostupne su i u žutoj, zelenoj, ljubičastoj, pa čak i crnoj boji. Njihova svestranost omogućuje primjenu u različitim jelima – od cherry rajčica pogodnih za grickanje, do velikih, mesnatih sorti savršenih za sendviče i kuhanje. Iako mnogi povezuju rajčicu s Italijom zbog njene mediteranske kuhinje, najveći svjetski proizvođač je zapravo Kina, a slijede je Indija, Sjedinjene Države i Turska.
Rajčice nisu samo ukusne, već i iznimno korisne za zdravlje. Sadrže visoke razine likopena, antioksidansa poznatog po tome što štiti kožu od UV zračenja i pomaže u prevenciji opeklina. Osim toga, likopen se povezuje s boljim kardiovaskularnim zdravljem, jer doprinosi nižem krvnom tlaku, boljoj cirkulaciji i smanjenju rizika od srčanih bolesti.
Zanimljivo je da rajčica ima vrlo visok sadržaj vode – čak 95%, što je čini idealnim izborom za hidrataciju, posebno ljeti. Osim toga, redovita konzumacija rajčica povezuje se s nižim rizikom od depresije, zahvaljujući antioksidansima i vitaminima B koji pomažu u održavanju mentalnog zdravlja.
Rajčica je također zaslužna za popularizaciju jednog od najpoznatijih začina današnjice – kečapa, koji se prvi put pojavio u 19. stoljeću i izvorno je oglašavan kao lijek za probavne smetnje. Iako je danas omiljeni dodatak mnogim jelima, njegov početak bio je vrlo drugačiji.
Jedna od najneobičnijih činjenica vezanih uz rajčice je njihova aromatska raznolikost – neke sorte imaju okus koji podsjeća na guavu ili mango, čineći ih zanimljivima za razne kulinarske eksperimente. Rajčica je također ostavila trag u povijesti znanosti, kao prva genetski modificirana namirnica odobrena za prodaju. Riječ je o sorti Flavr Savr, predstavljenoj 1994. godine, razvijenoj s ciljem produženja trajnosti bez gubitka okusa.
- Ne smije se zaboraviti ni rajčicina kemijska svojstva – zahvaljujući kiselosti, može se koristiti kao prirodno sredstvo za čišćenje metala, poput baka i mesinga, slično limunovom soku. U novije vrijeme, čak je i NASA uključila rajčicu u svoje eksperimente, pa je tako uspješno uzgojena u svemiru u sklopu priprema za buduće misije na Mars.
U španjolskom gradu Buñolu svake se godine održava poznati festival La Tomatina, tijekom kojeg se tisuće ljudi sudjeluje u masovnom gađanju rajčicama, slaveći veselje i simbolično bogatstvo ove biljke. Rajčica, unatoč skromnom izgledu, postala je istinska ikona svjetske gastronomije, simbol zdravlja i raznolikosti koji povezuje kontinente, kulture i stoljeća.
