BONUS TEKST
U jednom neobičnom selu, gdje su krave mijenjale glasove kako bi se upisale u muzičku školu, a guske svakog dana uvježbavale hor, živjela je jedna vrlo posebna mačka. Zvala se Maja – i nije bila kao druge mačke.
Dok su druge mačke drijemale na suncu ili jurile leptire, Maja je sanjala da postane najpoznatija stilistkinja u kraju. Nije je brinulo to što su joj šape stalno bile u krznu, niti što modni svijet nije bio poznat po mačijim kreatorima. Ona je vjerovala u svoj san.
Svako jutro, Maja bi pažljivo slagala dugmad, trakice, svilu i pera. Prstima bi pažljivo nizala perlice na komade krzna, kreirajući čudesne modne komade. Njena omiljena kreacija zvala se „Šapna Zaštita“ – savršena za šetnje, kupovinu ili dramatične ulaske u prostoriju. Naravno.
Uz nju je uvijek bio njen najbolji prijatelj – Pero, zlatna ptica koja je voljela da veze više nego što ptice vole da pjevaju. Bio je stručnjak za ukrase, ali još veći stručnjak za… zapetljavanje. Niti su mu stalno završavale svuda – po podu, po krovu, po Maji. Ali ona mu nikad nije zamjerala. Jer bez njega – ništa ne bi bilo isto.
Jednog dana, Maja je odlučila da svoje kreacije pokaže cijelom selu.
– Vrijeme je za modnu reviju! – rekla je odlučno.
Pero se odmah dao na posao. Konci su letjeli, perlice su blistale, a igle su šuškale kroz tkanine kao što vjetar šušti kroz lišće.
Kada je stigao dan revije, trg u selu bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. Sve životinje – i one s modnim ukusom i one bez – došle su da vide šta su Maja i Pero pripremili.
Na modnoj pisti nizale su se kolekcije: „Mračna Šapna“ za večernje šetnje, „Letnji Oslobađač“ za tople dane, i „Šapna Tanka“ za sve što se može – i što se ne smije – nositi.
Publika je bila oduševljena. No, baš kad se činilo da ništa ne može iznenaditi, zapuhao je vjetar. Maja je ostala smirena u svojoj savršeno krojenoj haljini „Vetar i Kiša“, ali Pero… Pero se zapetljao u sopstveni vez i počeo da pleše oko Maje – sav umotan, kao da je novogodišnji poklon koji pokušava da se otvori sam.
Svi su prasnuli u smijeh! Njegov nespretni ples pretvorio je reviju u pravi spektakl – i modni i komični. Aplauz je odjekivao cijelim trgom.
Maja je stajala na pisti, a Pero joj se vrpoljio oko nogu poput šarenog šalčića. I tada je shvatila nešto važno:
Moda nije samo stil. Moda je igra. Radost. Prijateljstvo. Smijeh.
Te večeri, njih dvoje su postali legende. Nisu promijenili svijet visoke mode, ali su osvojili srca svih prisutnih. Pero je postao poznat kao „plesni vezista“, a Maja je dobila priznanje koje je oduvijek sanjala.
Kada se trg ispraznio, a svjetla se ugasila, Maja i Pero su – kao i uvijek – sjeli jedno pored drugog, umorni, ali sretni.
– Znaš – rekla je tiho Maja – u modi, kao i u životu, nije poenta da sve bude savršeno. Poenta je da se smiješ dok se konac mota.
I tako su nastavili.
Svaki novi dan donosio je novu ideju, novu boju, novu pustolovinu.
Jer snovi su najljepši kad se ne sanjaju sami – već u društvu onih koji, čak i kad sve zapetljaju, znaju da sve to skupa – uvežu u priču koja traje.
