Danas ćemo pisati o jednom od najpoznatijih pjevača na našim prostorima, a to je naravno Aco Pejović. O je dugi niz godina u skladnom braku sa Biljanom sa kojom je ujedno dobio 3 kćerkice.
U svijetu poznatih, gdje su reflektori stalno upereni u nasmijana lica i naizgled bezbrižne živote, rijetko se otvara prostor za prave životne drame. I dok publika obično vidi samo ono što se servira sa bine – pjesmu, osmijeh, uspjeh – rijetko ko zaviri iza kulisa, gdje se često vode najveće i najtiše bitke. Tako je i u slučaju Ace Pejovića, čovjeka poznatog po vedrom duhu, šarmu i bezvremenskim baladama. Iza osmijeha jednog od omiljenih pjevača regiona, krila se potresna priča o životu, smrti i ljubavi, koja je promijenila njegovu porodicu iz temelja.
Na prvi pogled, njegova porodica bila je oličenje stabilnosti i sreće. Međutim, kako to život često zna da učini, jedna iznenadna situacija razotkrila je krhku prirodu svakodnevice i stavila Acu pred najteži ispit – borbu za život svoje voljene supruge Biljane.
Sve je djelovalo uobičajeno, stabilno, gotovo idealno – dok se Biljana, žena koju Aco opisuje kao zdravu, snažnu i životnu, nije odjednom suočila sa situacijom koja se može desiti svakome, a tako rijetko biva prepoznata na vrijeme. Bez ikakvih ozbiljnih zdravstvenih tegoba, Biljana je počela da osjeća glavobolje – ali ništa alarmantno. Sasvim obični bolovi, reklo bi se, kakve svi povremeno imamo.
No, samo tri dana kasnije, desilo se nešto što niko nije mogao naslutiti. Dok je držala predavanje pred studentima, srušila se usred rečenice. Hitno je prevezena u Urgentni centar. Aco, zatečen, ali primoran da bude priseban, suočavao se sa nevidljivim neprijateljem – aneurizmom na krvnim sudovima oko očiju. Kako je sam rekao:
„Biljana nikada nije znala da ima te aneurizme. Dvije su bile na očnim aortama. To je kao balon na krvnom sudu. Kad pukne – gotovo je.“
Bio je to trenutak kada je čovjek primoran da stane ispred straha i nemoći, i da sačeka – bez garancija i bez obećanja.
U tim trenucima, dok su ljekari činili sve što je bilo u njihovoj moći, Aco je sjedio sam sa svojim mislima. Strah, nemoć i iščekivanje – osjećaji koji se rijetko opisuju riječima, ali koji su tada ispunili svaku poru njegovog bića. On to prenosi ovako:
„Sjedeći tamo, gledaš kako svakih pola sata iznose tijelo u crnim kesama. I čekaš da doktor izađe i kaže: ‘To je to’.“
Svaki minut bio je kao vječnost. I dok su njegovi strahovi rasli, pozvao je dr. Tasića, prijatelja i uglednog ljekara, koji je odmah reagovao i uputio neophodnu pomoć. Operacija je trajala šest i po sati – a šanse da neko preživi puknuće aneurizme su, kako su mu kasnije rekli, gotovo nikakve:
„Od hiljadu ljudi, jedno preživi ako aneurizma pukne.“
U tim najtežim momentima, kad je sve djelovalo beznadežno, Aco je otkrio koliko je jaka snaga prijateljstva. Ljekari su ga, u jednom trenutku, pozvali da dovede djecu – da se možda posljednji put oproste od majke. Tada se, gotovo instinktivno, cijela estradna scena okupila oko njega. Iako poznati po glamuru i šou-programima, tada su pokazali ljudskost u najiskrenijem obliku.
Aco se prisjeća:
-
Ceca Ražnatović
-
Lepa Brena i Boba
-
Zorica Brunclik i Kemiš
-
Ana Bekuta i Mrka
-
Žika Jakšić
-
Raka Marić
-
Aca Lukas
-
Tropiko bend
„Bilo je 150 ljudi, a 70% njih su bili sa estrade. Ta noć mi je pokazala ko su mi pravi prijatelji.“
Kada je operacija završena, uslijedili su novi izazovi. Biljana je preživjela, ali nije više izgledala kao prije. Obrijana glava, vidljivi rezovi – fizičke posljedice borbe za život bile su teške i emotivno poražavajuće za porodicu. Aco je morao da objasni djeci realnost situacije – a to je, kako kaže, bilo teže od svega:
„Htio sam da budem sam sa njima. Zagrlio sam ih i rekao: ‘Možemo da ostanemo bez mame.’“
U tim noćima, kuća više nije bila dom. Bila je mjesto bola, strepnje i molitve. Svaka kćerka reagovala je na svoj način:
-
Starija je imala trovanje hranom
-
Srednja se suočila sa bolnim problemima sa zubom
-
Najmlađa je dobila visoku temperaturu
A Aco? On se, nakon što ih je smjestio u krevete, zaključavao u sobu i vrištao. Vapio je kroz suze da Biljana ostane živa, da ga ne ostavi samog sa djecom. U glavi mu je odzvanjala pjesma koju je često slušao – „Živ se čovjek na sve navikne“.
Uprkos bolu, strahu i neizvjesnosti, porodica Pejović je ostala zajedno. Snaga ljubavi i zajedništvo koje su izgradili godinama bili su temelj koji ih nije pustio da se raspadnu. Iako je put oporavka bio dug, njihova volja da se izbore bila je još jača.
Danas, Aco ne uzima ništa zdravo za gotovo. Naučio je da:
-
Zdravlje nije garantovano
-
Ljubav je najjača snaga u teškim trenucima
-
Prijatelji su ogledalo ljudske vrijednosti
Više nego ikada, cijeni svaki trenutak s porodicom.
Ova intimna ispovijest Ace Pejovića nije samo priča o bolesti, već o čistoj, sirovoj ljudskosti. Ona nas uči da ni slava, ni novac, ni status ne mogu da nas zaštite od udarca života. U trenu, sve može da se promijeni. Ono što ostaje, ono što nas drži na nogama, jeste ljubav, porodica, i snaga da se ne predamo.
Na kraju krajeva, Acina priča je podsjetnik svima nama – da svakog dana treba da zagrlimo svoje najmilije, da budemo zahvalni što ih imamo, i da cijenimo zdravlje i život dok ih imamo.
Jer, kako kaže sam Aco – „Danas više nego ikada znam šta znači kad neko kaže: Živ se čovjek na sve navikne.“
