Danas ćemo pisati o životnom putu poznatog glumca Marka Nikolića koji je ostavio veliki trag u glumačkom svijetu. Imao je veliki broj uloga u poznatim filmovima i serijama, ali je ostao jako dobro upamćen po jednoj.
Ulogom Gige Moravca u seriji Bolji život, Marko Nikolić stekao je ogromnu popularnost i postao jedno od najprepoznatljivijih lica s javne scene. Njegova prisutnost bila je smirena i blaga, ali iza te spoljašnje staloženosti krila se tiha i teška borba koja je obilježila kasnije godine njegova života. Dana 2. siječnja 2019. godine, Marko je preminuo tiho, onako kako je i živio – dostojanstveno, povučeno, daleko od svjetala reflektora. Malo ljudi je znalo da se godinama borio s rakom pluća.
Iako je s vremenom sve rjeđe nastupao u javnosti, rijetko je govorio o svom zdravstvenom stanju. Prve simptome je primijetio znatno ranije, ali ih je ignorisao, izbjegavajući liječničke kontrole. Kasnije se povjerio najbližim prijateljima da nije želio biti teret ni publici, ni kolegama. Tek kada je bol postao neizdrživ, odlučio je potražiti pomoć. Dijagnoza je promijenila njegov život, ali je i tada ostao vjeran svojoj prirodi – nije tražio sažaljenje, nije dramio, već se povukao u intimu vlastitog doma, okružen obitelji i najbližima.
- Njegova borba s bolešću bila je diskretna, ali uporna. Malo je tko znao da je sam, bez pompe i pozornosti, koristio javni prijevoz kako bi išao na kemoterapije. U jednoj televizijskoj emisiji spomenuo je kako se u autobusu nije mogao smjestiti, a jedan od putnika mu je, misleći da je slab, ironično ponudio da nekoga podigne. Nije znao da pred sobom ima cijenjenog glumca, osobu koja je u tišini nosila svoju hrabrost.
Nakon dugog liječenja, činilo se da je bolest bila pod kontrolom. Marko je u intervjuu izjavio da se više ne boji smrti, i da mu je nova svakodnevica donijela drugačiji pogled na život. Prestao je pušiti, piti alkohol i jesti meso. Iako je nekada obožavao slatko, sada je kuhao obroke koji su bili u skladu s njegovim terapijama i inzulinskim režimom, jer se istovremeno borio i s dijabetesom. I pored svih izazova, tvrdio je da se osjeća dobro, da ima dovoljno snage, duha i volje da nastavi živjeti i raditi.
- U posljednjim godinama najviše se posvetio obitelji, posebno kćeri Mini i unucima. Bio je tih, ali prisutan. Trudio se da ni u najtežim trenucima ne opterećuje druge svojom boli. Oni koji su ga poznavali govorili su da je njegova tišina imala težinu i značenje – bila je izraz mudrosti, prihvaćanja i unutarnjeg mira. Čak i kada je bio slab, zračio je dostojanstvom, kao da i dalje igra ulogu – onu posljednju, ali autentičnu.
Nakon njegove smrti, Mina je podijelila neka svoja razmišljanja. Obitelj se, kako je rekla, psihički pripremala na neizbježno. Iako je očekivala da će je tuga pogoditi odmah, najteži trenuci dolazili su nenadano – u malim gestama, u tišini doma, u sitnicama koje su je podsjećale na oca. Ne ide često na groblje, ali kad ode, sa sobom ponese glazbu koju je Marko volio: Olivera Dragojevića, Beatlese, The Animals. Glazba joj pomaže da ga osjeti, da ostane povezana s njim.
Jedan ritual posebno njeguje – zapali mu cigaretu. Iako je nekada mislila da nikada ne bi podržala takav čin, sada je to za nju postao simbol prisnosti i poštovanja, način da se prisjeti tate, njegovih navika i trenutaka koje su dijelili.
- Njegova smrt ostavila je dubok trag. Ispred Jugoslavenskog dramskog pozorišta danima su se okupljali ljudi, ostavljali cvijeće i poruke. Bio je mnogo više od glumca – bio je simbol jedne epohe, predstavnik generacije koja je znala biti prisutna bez nametanja, snažna bez agresije, tiha bez nevidljivosti.
Ostat će zapamćen kao čovjek koji je u tišini govorio najviše, koji je dostojanstvom i jednostavnošću ispratio vlastiti kraj. Njegov odlazak ostavio je prazninu, ali i poruku – da veličina ne traži buku, da istinska snaga leži u miru, tišini i postojanosti. Marko Nikolić je, bez mnogo riječi, ostavio neizbrisiv trag.
