Danas pišemo o jednoj jako zanimljivoj i bolnoj priči o jednoj ženi koja je patila za sinom za kojeg je smatrala da je mrtav. Šta se kasnije dogodilo će vas iznenaditi.
Priča Joyce Curtis iz Škotske dotakla je srca hiljada ljudi širom svijeta. Nakon dugih godina tuge i neizvjesnosti, ova majka je doživjela trenutak za koji se više nije usuđivala nadati – saznala je da je njen sin Nicholas živ, iako je godinama vjerovala da je preminuo. Njena ispovijest o gubitku, nadi i ponovnom susretu postala je simbol majčinske ljubavi koja ne prestaje, čak ni u najmračnijim trenucima.
Još 2009. godine Joyce je prijavila njegov nestanak, nakon što mjesecima nije primila nikakav poziv, pismo ili bilo kakav znak da je dobro. “Znala sam da nešto nije u redu. Bio je moj dječak, a moj majčinski instinkt govorio mi je da je u opasnosti,” prisjetila se Joyce kroz suze.
Nekoliko godina kasnije, pojavio se tračak nade. Britanski konzulat u Parizu obavijestio je Joyce da je Nicholas primljen u bolnicu u Francuskoj. Bez oklijevanja, ona i njen suprug spakovali su stvari i otputovali da ga vide.
- Prvi susret bio je emotivan i bolan u isto vrijeme.
- Nicholas je bio iscrpljen, ali živ.
- Donijeli su mu odjeću i cipele, želeći da mu olakšaju povratak kući.
Međutim, nakon oporavka i planiranja povratka u Škotsku, Nicholas je opet nestao. Joyce se prisjeća kako je kišnog dana stajala na prozoru i čekala njegov dolazak, ali on se nikada nije pojavio. Kontaktirala je aerodrome, provjeravala letove, ali odgovora nije bilo. Mjeseci su se pretvorili u godine bez ikakvih vijesti o njenom sinu.
Kada je stigla pandemija, Joyce je gotovo potpuno izgubila nadu. “Pomislila sam da je možda negdje bolestan, da je zaražen i da nije uspio. U svojoj glavi sam ga već oplakala,” priznala je. Njena bol bila je još dublja jer je te godine izgubila i supruga, što je dodatno otežalo njen teret tuge.
Ipak, nakon dvanaest dugih godina, dogodilo se čudo. Na hladni decembarski dan 2022. zazvonio je telefon. Na liniji je bila medicinska sestra iz bolnice na jugu Francuske. Nakon nekoliko trenutaka, čula je glas koji nije očekivala da će ikada više čuti.
- “Mama, ja sam,” rekao je Nicholas.
- Joyce je osjetila kako joj srce lupa tako snažno da je jedva mogla disati.
- Suze su joj potekle niz lice dok je pokušavala povjerovati da nije san.
“Pomislila sam da sanjam. Sve se u tih nekoliko minuta promijenilo. Moj Božić je postao ljepši nego što sam mogla zamisliti,” ispričala je Joyce kasnije u video snimku na društvenim mrežama.
Nicholas joj je objasnio da je tokom tih godina živio težak život – lutao je Francuskom i Španijom, spavao na ulicama i borio se s mnogim izazovima. Iako joj njegovi izbori nisu bili u potpunosti shvatljivi, za Joyce je bilo važno samo jedno – da je živ i da će ga uskoro moći zagrliti.
Nije gubila vrijeme. Spakovala je stvari i otputovala u Francusku, odlučna da ga dovede kući. “Pitala sam ga: ‘Vraćaš li se kući, Nikki?’ a on je odgovorio: ‘Da.’ To je bio najljepši odgovor koji sam ikada čula,” prisjetila se Joyce dok je držala u ruci sliku svog sina iz mladosti.
Njihova priča nije samo priča o gubitku i boli, već i o majčinskoj nadi koja nikada ne umire. Joyce je svojom pričom poslala poruku svima koji se nalaze u sličnoj situaciji:
- “Nikada ne gubite vjeru, čak i kada sve izgleda izgubljeno.”
- “Ako imate nekoga koga volite, držite tu ljubav čvrsto, bez obzira na sve.”
- “Ne znate kada će vam se vratiti.”
Sa suzama u očima, Joyce je postala simbol nade za mnoge roditelje širom svijeta. Njeno iskustvo pokazuje koliko je ljubav snažna i kako čak i nakon godina tišine može doći dan kada se srca ponovo spoje
