Mnogi smatraju da je glavna tajna dugog života genetika, a danas ćemo pisati o jednoj od najstarijih žena na svijetu koja govori da dug život nije slučajnost, nego plod svjesnih izbora i harmonije s prirodom.
Drevne civilizacije su vijekovima živjele u dubokoj harmoniji s prirodom, oslanjajući se na sposobnost da osluškuju signale tijela, uma i duha. Njihovo poštovanje prema ciklusima prirode i unutrašnjim ritmovima života otkriva duboku mudrost koja nadilazi moderno razumijevanje zdravlja. Ta filozofija ostaje snažno prisutna i danas, a jedan od najživopisnijih primjera je priča o Mariji Branjas Morera, ženi koja je svojim životom dokazala koliko dugovječnost zavisi od svakodnevnih navika, emocionalne stabilnosti i načina razmišljanja.
Rođena 1907. godine u San Francisku, Marija je bila kćerka roditelja špansko-meksičkog porijekla. U svom vijeku svjedočila je brojnim događajima koji su oblikovali svijet: od Prvog svjetskog rata, Španskog građanskog rata, preko Drugog svjetskog rata, do dvije globalne pandemije – španske groznice i COVID-19, koju je, i pored svojih godina, prebrodila bez simptoma. Njena otpornost fascinirala je ne samo javnost, već i medicinske i naučne stručnjake širom svijeta.
- Iako se često ističe značaj genetike u procesu starenja, studije sprovedene na Mariji pokazale su da se mnogo više toga krije u načinu života. Genetičar Manel Esteler sa Univerziteta u Barseloni otkrio je da su Marijine ćelije bile biološki čak 17 godina mlađe od njenog stvarnog doba. Ova činjenica ukazuje na izuzetnu sposobnost tijela da zadrži vitalnost uprkos kalendarskim godinama. Osim povremenih bolova u zglobovima i gubitka sluha, Marija nije imala ozbiljnih zdravstvenih problema – što je gotovo nevjerovatno za osobu koja je doživjela više od jednog stoljeća.
Dodatno zapanjujuće bilo je otkriće o njenom crijevnom mikrobiomu. Naučnici su ustanovili da je ravnoteža bakterija u njenim crijevima bila slična onoj koja se nalazi kod novorođenčadi. Ovaj podatak ističe ogromnu važnost zdrave crijevne flore u očuvanju opšteg zdravlja i snažnog imunološkog sistema. Takva stabilnost mikrobioma mogla je biti ključ njenog dugog i otpornog života.
Marijina svakodnevna ishrana bila je zasnovana na principima mediteranske prehrane – bogate svježim povrćem, voćem, maslinovim uljem, ribljim proteinima i integralnim žitaricama. Ona je izbjegavala prerađenu i industrijsku hranu, oslanjajući se na prirodne, domaće proizvode. Posebnu pažnju poklanjala je fermentisanim namirnicama, naročito jogurtima, koje je konzumirala svakodnevno. Ovaj jednostavan ritual pomogao joj je da očuva zdrav probavni sistem i ojača svoju otpornost na infekcije i starenje.
Ipak, ključ njenog zdravlja ležao je i u njenoj filozofiji života. Njena svakodnevnica bila je obilježena mirom, redom, emocionalnom stabilnošću i pozitivnim stavom prema svijetu. Odrasla u konzervativnoj sredini, naučila je da cijeni jednostavnost, skromnost i povezanost s ljudima. Nije pušila, alkohol je koristila rijetko, a redovne šetnje i blagi pokreti činili su osnovu njene fizičke aktivnosti. Svojim stavovima često je naglašavala koliko je važno izbjegavati stres, toksične odnose i usmjeravati pažnju na ono što donosi radost i spokoj.
Njene riječi, izgovorene s vedrinom i iskustvom, ostaju duboko urezane: “Red, mir, dobra povezanost s porodicom i prijateljima, kontakt s prirodom, emocionalna stabilnost, bez briga, bez kajanja, puno pozitivnosti i izbjegavanje toksičnih ljudi.” U njima se krije jednostavna, ali moćna istina – zdravlje ne počinje u apoteci, već u načinu na koji se odnosimo prema sebi i drugima.
- U januaru 2023. godine, nakon smrti francuske monahinje Lusil Randon, Marija Branjas Morera je zvanično postala najstarija živa osoba na svijetu. Preminula je 19. avgusta iste godine, ostavivši iza sebe ne samo nevjerovatnu statistiku, već i duboku ljudsku poruku. Njena životna priča danas se proučava u okviru brojnih medicinskih istraživanja koja pokušavaju da objasne tajne dugovječnosti i pronađu metode za očuvanje zdravlja u poznim godinama.
Marijin život nas uči da dugovječnost nije privilegija nekolicine, već rezultat uravnoteženog odnosa između tijela, duha i okoline. Njeno postojanje pokazuje da godine ne moraju biti teret, već mogu predstavljati prostor za mudrost, rast i svjesno življenje. U vremenu kada su stres i ubrzan tempo postali norma, njen primjer nas podsjeća na važnost usporavanja, povezivanja i zahvalnosti – vrijednosti koje ne samo da produžuju život, već ga čine istinski vrijednim življenja.
