Oštećenje hrskavice može nastati zbog ozljede ili pada, što se često viđa u sportu ili zbog naglog uvrtanja zgloba dok je pod stresom. Osim toga, hrskavica može biti oštećena nizom ponavljajućih pokreta i postupnim trošenjem koje se događa tijekom godina korištenja.
Za određene osobe, oštećenje zglobova može biti povezano s nepravilnim držanjem, što može proizaći iz urođenog problema ili ranije ozljede.
Oštećenje hrskavice dovodi do niza simptoma
Problemi sa zglobovima mogu se manifestirati različitim simptomima, koji mogu uključivati oticanje ili bol, osjećaj “štipanja” ili “visenja” u zapešću tijekom savijanja te osjećaj “struganja” ili krckanja pri pomicanju zapešća. Ostali pokazatelji mogu se sastojati od nemogućnosti potpunog savijanja ili ispravljanja zgloba, osjećaja nestabilnosti, ukočenosti i ograničenog raspona pokreta. Za dijagnosticiranje bilo kakvog pogoršanja ili oštećenja hrskavice, neophodno je provesti sveobuhvatnu medicinsku povijest (anamnezu) i fizički pregled, često dopunjen slikovnim tehnikama kao što su X-zrake ili magnetska rezonancija. Osim toga, može se koristiti artroskopija; ova minimalno invazivna kirurška tehnika uključuje umetanje artroskopa kroz mali rez u zahvaćeni zglob, što kirurgu omogućuje vizualizaciju strukture i tkiva zgloba pomoću kamere.
- Koje mogućnosti liječenja postoje za ozljede zglobne hrskavice? Nekirurške metode usmjerene su na ublažavanje simptoma i sprječavanje dodatnog propadanja hrskavice. Ove terapije pomažu poboljšati kvalitetu života minimiziranjem boli i povećanjem snage i pokretljivosti zglobova.
Za liječenje zahvaćenog zgloba, koristite ledene obloge 15 minuta, nakon čega slijedi odmor od jednog sata; ovaj pristup pomaže u smanjenju oteklina. Preporučljivo je držati nogu podignutu dok se odmarate ili sjedite i izbjegavati bavljenje sportskim aktivnostima ili radnjama koje bi mogle opteretiti zglob. Mogu se koristiti protuupalni lijekovi koji se izdaju bez recepta, a mogu se primijeniti i injekcije kortikosteroida za ublažavanje boli i upale. Nadalje, injekcije hijaluronske kiseline mogu poboljšati podmazivanje zglobova, što smanjuje trenje između kostiju i ublažava nelagodu. Liječnik obično predlaže pacijentu da se posavjetuje s fizioterapeutom, koji će osmisliti prilagođeni program vježbi i istezanja usmjeren na jačanje mišića oko zgloba i poboljšanje njegove stabilnosti.
Kirurška intervencija često je najučinkovitija metoda za rješavanje oštećene zglobne hrskavice, jer se ta hrskavica bori da samostalno zacijeli. Tipično, ove operacije koriste artroskopske tehnike i fokusiraju se na liječenje akutnih ozljeda. Unatoč tome, njihova namjera nije rješavanje teškog propadanja hrskavice uzrokovanog osteoartritisom.
Na Medicinskom fakultetu Yale provodi se postupak poznat kao mikrofrakturna intervencija, koji uključuje stvaranje malih rupa u kosti i koštanoj srži koja se nalazi ispod ozlijeđene hrskavice. Ova tehnika stimulira regeneraciju kostiju, potičući stanice koštane srži da počnu obnavljati oštećenu hrskavicu. Ipak, hrskavica koja se stvara ima vlaknasti sastav. Iako sprječava kosti u izravnom kontaktu jedna s drugom, nedostaje mu učinkovitost i izdržljivost kakve ima u zdravoj, normalnoj zglobnoj hrskavici.
Osteohondralni autotransplantat koristi se za manje ozljede hrskavice, uključujući kiruršku ekstrakciju malog segmenta kosti i hrskavice iz područja zgloba koji ne nosi težinu, koji se zatim implantira na mjesto ozljede. Ovom tehnikom postiže se glatka površina zgloba, što ponovno omogućuje bezbolno kretanje.
Metoda se suočava s određenim ograničenjima jer u zglobu nema područja koja ne nose težinu. Ako je donorska hrskavica dostupna, može se koristiti komparativna tehnika; usprkos tome, transplantirana hrskavica ne posjeduje istu razinu izdržljivosti kao izvorno prisutna hrskavica.
Transplantacija hondrocita primjenjiva je kod ozljeda veličine do 10 cm², pod uvjetom da ligamenti i pokretljivost zglobova ostanu nepromijenjeni. Kirurg prikuplja zdravu hrskavicu iz dijela zgloba koji ima minimalnu težinu i zatim šalje to tkivo u laboratorij. U laboratoriju se hondrociti ili stanice hrskavice uzgajaju sve dok ne bude dovoljno volumena za rješavanje ozljede. Ove stanice stvaraju novu hrskavicu. Ova se tehnika neprestano poboljšava i provodi sve sofisticiranijim metodama kako bi se smanjila vjerojatnost komplikacija nakon operacije.
Posljedica osteoartritisa je propadanje hrskavice, što utječe ne samo na kost, već i na ligamente, tetive i sinovijalnu membranu koja obavija zglob. Konkretno u koljenu, osteoartritis također utječe na meniskus.
U liječenju osteoartritisa obično se koriste lijekovi poput analgetika za ublažavanje boli i nesteroidni protuupalni lijekovi za ublažavanje upale. Unatoč tome, njihova produljena primjena se ne preporučuje zbog mogućih nuspojava, što rezultira povećanim interesom za liječenje bez lijekova. To uključuje kondroitin, glukozamin i kolagen, koji se trenutno detaljnije istražuju.
Kolagen je protein koji se najčešće pojavljuje u vezivnom tkivu sisavaca, a literatura prepoznaje čak 28 različitih vrsta. Nedavno je došlo do zamjetnog porasta na tržištu niza proizvoda koji se uvelike razlikuju po svojim strukturama i svojstvima. Ovi proizvodi obuhvaćaju prirodni topivi i netopivi kolagen, želatinu (koja je oblik denaturiranog kolagena) i hidrolizirane kolagene (koji sadrže peptide ili aminokiseline), svi stvoreni različitim razinama hidrolize.
- Hidrolizirani kolageni ističu se među raznim vrstama zbog svoje izrazite sposobnosti da izdrže razgradnju tijekom probave, što omogućuje da njihove aminokiseline budu lako dostupne u krvotoku. S druge strane, prirodni kolageni doprinose poticanju “oralne tolerancije”, mehanizma koji pomaže u smanjenju imunološkog odgovora u probavnom traktu. Ovo pojačava prijedlog za formulacije koje kombiniraju i hidrolizirani i određene prirodne kolagene. Točnije, radi se o kolagenu tipa II koji potencijalno može pomoći u ublažavanju upalnih procesa povezanih s osteoartritisom.
Brojne su studije istraživale kako kolagen može utjecati na popravak zglobne hrskavice, ali njihovi rezultati uvelike variraju. Određena laboratorijska istraživanja (in vitro) pokazuju da kolagenski peptidi mogu pospješiti stvaranje osteoblasta (stanica koje pridonose koštanoj masi), dok druga istraživanja provedena na živim subjektima (in vivo), uključujući pse, ne otkrivaju nikakav utjecaj suplementacije kolagena na osteoartritis.
Studije pokazuju da hidrolizirani kolagen nije pokazao nikakav utjecaj na hrskavicu kod osoba s osteoartritisom. S druge strane, postoje klinička ispitivanja u kojima su pacijenti tvrdili da su osjetili smanjenje simptoma, iako količine i trajanje unosa kolagena uvelike variraju. Neki tretmani uključivali su dnevnu dozu od 8 g kolagena tijekom 6 mjeseci, dok su drugi preporučivali 5 g dnevno tijekom 3 mjeseca, a neki su sudionici dobivali 10 g dnevno. Unatoč tome što su mnogi pacijenti prijavili osobni osjećaj smanjene nelagode, nedosljednosti u metodologijama ovih studija sprječavaju bilo kakve konačne izjave o učinkovitosti kolagena u obnavljanju hrskavice.
Istraživanje u medicini napredovalo je zahvaljujući naporima znanstvenika sa Sveučilišta Duke, koji su otkrili ulogu mikroRNA. Oni pojašnjavaju da molekularni mehanizam povezan s potencijalnom regeneracijom hrskavice ne uključuje cirkulaciju krvi; nego odražava regenerativne sposobnosti viđene kod guštera kojima mogu ponovno izrasti udovi. Nalazi pokazuju da je aktivnost mikroRNK znatno veća kod pojedinaca u zglobovima gležnja nego u koljenima i kukovima, što rezultira bržim zacjeljivanjem i smanjenom vjerojatnošću osteoartritisa. Istraživači istražuju metode za manipuliranje ovom aktivnošću, što bi moglo dodatno poboljšati regeneraciju hrskavice.
