O Josipu Brozu Titu pričaju se brojne priče, a zajednička zanimljivost je je li Tito doista pokopan u Beogradu. U to vrijeme kružile su glasine da se njegovi posmrtni ostaci uopće ne nalaze u Kući cvijeća…
Josip Broz Tito preminuo je u 15.05 sati. 4. svibnja 1980., kao posljedica krvarenja u mozgu i moždane kome koja je uslijedila, a pokop mu je bio 8. svibnja. Njegov sprovod pratile su brojne kontroverze, a neki su tvrdili da drug Tito zapravo nije bio u lijesu. Ovaj događaj bio je obavijen misterijom i intrigama, otvarajući mnoga neodgovorena pitanja. Značajan dio neotkrivenih informacija odnosi se na sadržaj lijesa koji je bio izložen u zgradi Skupštine Srbije, a koji je bio skriven ispod jugoslavenske zastave okićene zvijezdom petokrakom.
- Dr. Obren Đorđević, bivši šef SDB-a Srbije, razotkrio je trajnu enigmu oko sprovoda na kojem se okupio najveći skup svjetskih lidera ikad dokumentiran. Pojasnio je da u lijesu nisu posmrtni ostaci Josipa Broza Tita; umjesto toga, bila je ispunjena pijeskom. Nakon Titove smrti, neki članovi Predsjedništva SFRJ, poput Stevana Doronjskog i Staneta Dolanca, izrazili su želju da se njegovo tijelo sačuva balzamiranjem i izloži u mauzoleju sličnom Lenjinovom na Crvenom trgu. Međutim, prisutnost raznih tvari u Titovom tijelu rezultirala je preuranjenim raspadanjem, što je dovelo do neugodnog mirisa.
Zdravstveni i zdravstveni problemi na kraju su naveli Dolanca, Mikulića i Doronjskog da se odluče za sprovod bez Titovih posmrtnih ostataka. U kovčegu predstavljenom u Saveznoj skupštini nalazio se pijesak, što je Đorđević iznio srpskim medijima i tako razotkrio misterije vezane za taj događaj. Brojni pojedinci i sada su znatiželjni oko pokopa Josipa Broza Tita u Kući cvijeća, postavljajući pitanja o nepostojanju pentagrama na mramornoj ploči i zalazeći u razne teorije zavjere, bez obzira na njihovu valjanost.
O zaključcima liječnika koji su vršili obdukciju Marshallova tijela navodi se sljedeće: dr. Lalević, koji je bio svjedok zahvata, opisao je završetak značajne jugoslavenske drame koja se odvijala u šest sati mukotrpnog rada. Nakon obavljene obdukcije hitno smo krenuli na Brdo kod Kranje kako bismo se okrijepili i skupili stvari prije polaska za Ljubljanu gdje nas je čekao ‘plavi vlak’. Otkrio sam da je tijelo prvo bilo stavljeno u limenku prije nego što je prebačeno u vrlo tešku hrastovu škrinju.
Tito se našao upleten u brojne kontroverze, ali njegov unuk, Joška Broz, bio je taj koji je bio spreman za rješavanje tih pitanja. Posebno je ukazao na pogrešku koju je moj djed smatrao svojim najvećim pogrešnim korakom. Ta pogreška bila je moja odluka da odustanem od potpisivanja Ustava iz 1974. koji je deset dana stajao na mom stolu. Tada nisam bio svjestan da će ovi izbori označiti početak propadanja Jugoslavije, zajedno s partijom i republikom. Upitan o svom izboru da ne stavi veto, pojasnio je da je, kao demokrat, želio spriječiti da bude nadglasan u Skupštini. Joška Broz smatra da, iako je imao mogućnost iskoristiti pravo veta, sada uviđa da je odustajanje od njega doista bila pogreška.
Potpisivanje ustava obavljeno je pod vodstvom Kardelja i Steve Krajačića, a među potpisnicima su bili Mika Špiljak i Kiro Gligorov. Steva Krajačić odigrao je presudnu zakulisnu ulogu u padu Rankovića i njegovih suradnika. Primjenjujući pametnu strategiju, uspješno je uvjerio Tita da se okrene protiv svojih najbližih drugova. Krajačić je predložio uvođenje nadzornih uređaja za starijeg Rankovića, navodeći zabrinutost zbog njegove dobi i potrebe za stalnim nadzorom. Takav im je pristup osigurao da ostanu budni, što im je omogućilo da zadrže kontrolu nad situacijom, kako je primijetio Joška Broz.
- Ipak, Ranković je razriješen dužnosti, au kupaonici i WC-u postavljeni su diskretno postavljeni nadzorni uređaji. Nikada nije loše govorio o djedu jer su bili u rodbinskim vezama. Njihova je odanost ostala čak i nakon što su se njihove okolnosti promijenile, jer su oboje priznali skrivene istine svoje situacije. To mi je otkrio Joška u jednom televizijskom intervjuu. Titov unuk je spomenuo da Jovanka snosi dio odgovornosti za eventualni razlaz između nje i Tita. Mišljenje da je Jovanka bila motivirana žudnjom za moći potpuno je pogrešno. Iako su njezini osjećaji prema njemu bili duboki, s vremenom je ta ljubav prerasla u paranoju.
Njezin glavni cilj bio je jamčiti njegovu sigurnost, što ju je navelo da uljepša neke detalje. U tom razdoblju surađivala je s Đokom Jovanićem na izradi popisa ličkih generala, s ciljem da mu pruži najvišu razinu zaštite. No taj su popis kasnije iskoristili Dolanc i Ljubičić koji su se protivili toj ideji. Vrijedi napomenuti da je Tito 1970-ih razgovarao s raznim uglednim osobama, uključujući i holivudske slavne osobe koje su posjećivale Jugoslaviju kako bi sudjelovale u poznatim partizanskim filmovima.
